U organizaciji Kluba veterana dobrovoljnih davalaca krvi Trebinje počeo je dvodnevni edukativni skup pod nazivom „Da krv čeka bolesnika“ i „Da organi čekaju primaoca“ , a razgovarano je o radu transfuzioloških službi u Republici Srpskoj, Crnoj Gori i Srbiji i postupku donorstva organa u regionu.

Dugogodišnji dobrovoljni davaoci krvi iznijeli su svoje mišljenje o centralizaciji transfuzioloških službi u Republici Srpskoj ali i Crnoj Gori.

Miholjka Janković, predsjednik Kluba veterana dobrovoljnih davalaca krvi Trebinje je istakla da višestruki davaoci nisu za centralizaciju, pa će u narednom periodu nastojati da do toga i ne dođe.

Na predavanju o donorstvu organa svoja iskustva, tokom desetogodišnje prakse u ovoj oblasti, prenijeli su predstavnici Humanitarnog udruženja „Od srca“ iz Beograda, koji su istakli da je veoma važno probuditi svijest građana o važnosti donorstva koje je jedino područje medicine koje zahtijeva učešće društva, odnosno građana koji su pokretačka snaga i glavni dobročinitelji.

„Tajna donorstva organa leži u uspješnosti da se prepoznaju potencijalni donori i u obaviještenosti i podršci javnog mijenja“, istakao je Nebojša Andrejić, iz Udruženja „Od srca“.

On je istakao da na transplantaciju bubrega u Srbiji trenutno čeka 750 pacijenata, srca 39, jetre 40.

„U Srbiji ima četiri od šest donora na milion stanovnika što je svrstava na evropsko začelje po broju trasplantacija, dok Hrvatska ima više od 40 donora na milion stanovnika“, naveo je Andrejić.

On je dodao da Nacrt zakona o presađivanju organa koji je ušao u skupštinsku proceduru mnogi pacijenti koji čekaju transplantaciju vide kao šansu za novi život jer se očekuje veći broj donora.

Zakon predviđa, kaže on, uvođenje pretpostavljene saglasnosti po kojoj su svi građani potencijalni donori ukoliko to izričito ne dobiju i ukoliko se porodica drugačije ne izjasni.

Trebinjac Tihomir Deretić je prije 28 godina imao transplantaciju koštane srži. Ispričao je svoje iskustvo i borbu sa teškom bolešću, čiji je krajnji ishod bila transplantacija.

„Kao mlad čovjek, student, imao sam zdravstveni problem, čiji je ishod bio potpuno neizvjestan. Radilo se o akutnoj leukemiji i jedino rješenje je bila transplantacija koštane srži. Zahvaljujući dostignućima u medicini i VMA koja je imala iskustva sa transplantacijama ovog tipa, nakon trogodišnjeg liječenja moj slučaj je okončan transplantacijom. U tom trogodišnjem liječenju morao sam da primam mnogobrojne doze krvi. Te doze, koje su mi darovali, proizvele su kasnije kod mene potrebu da se na neki način odužim dobrovoljnim davaocima krvi. Sama transplantacija je mogla da se uradi samo od srodnog davaoca, meni je sestra bila donor. Još uvijek nisu postojale banke koštane srži. Smatram da sam jedan od ljudi koji bi podržao tu oblast kada su u pitanju donori organa, tkiva, a posebno matičnih ćelija i koštane srži“, ističe Deretić.

On smatra, da bi donorstvo zaživjelo, trebalo bi da postoji institucija ili baza gdje bi se potencijalni donori mogli da registruju.

„Iza toga bi trebalo da stoji jedan kompleksniji dio medicine koji bi to sproveo u djelo. Nakon svega bi trebalo da kao krajnji cilj, bude to – da ja, koji sam imao problem, poslužim kao primjer drugima. Teško je ljude ubijediti u nešto, u čovjeku treba ta želja da se probudi“, ističe Deretić.

U okviru ovog seminara, sutra će biti prikazan i film o donorstvu organa u Srbiji.