Na kupole Saborne crkve Svete Trojice u Mostaru danas su dignuta dva pozlaćena krsta, od ukupno sedam, koji će krasiti ovaj hram i sijati nad Mostarom ponovo nakon 26 godina.

Pozlaćene krstove juče su osveštale vladike, njemački Grigorije, zahumsko-hercegovački Dimitrije i umirovljeni zahumsko-hercegovački Atanasije i najavili da je plan da obnova Saborne crkve bude završena za dvije godine kada Eparhija zahumsko-hercegovačka proslavlja 800 godina postojanja.

Mostarski paroh Radivoje Krulj rekao je da je osveštanje krstova istorijski dan za Mostar.

"Danas ćemo dići dva krsta, a u narednom periodu ostale. Završni će biti krst na zvoniku. Velika je želja svih nas da Saborna crkva bude što prije završena. Želimo da to bude za dvije godine, kada naša eparhija proslavlja 800 godina. Ne bi bilo ljepše proslave i ljepšeg dara i vjernicima i gradu od toga", rekao je Krulj i dodao da se nada da će do tada biti prikupljena potrebna sredstva.

Krstovi su urađeni po uzoru na originalne krstove sa Sabornog hrama.

Pozlatar krstova iz Novog Sada Vladimir Ivančev rekao je da su ovo najzahtjevniji krstovi koje je ikad radio zbog specifičnog oblika i da su pozlaćeni 24-karatnim zlatom.

"To je uljna pozlata, stara metoda za pozlaćivanje predmeta koji idu napolje. Krstovi su bili veoma zahtjevni, ali uspjeli smo", istakao je Ivančev.

Vladika Grigorije rekao je juče u besjedi da se dobro sjeća dana kada su ispod razrušenog hrama izvukli polomljeni krst s vrha kupole.

On je naglasio da je ovaj hram saborni za sve pravoslavne Hercegovce, bilo gdje da su u svijetu.

"Obnovom ovog hrama obnavlja se naša vjera, naša prošlost i gradi naša budućnost", poručio je vladika Grigorije.

Krstovi su poklon Rudnika i Termoelektrane Ugljevik, a novac za njihovu pozlatu sakupili su vjernici.

Saborna crkva Svete Trojice izgrađena je 1873. godine i do rata je bila najveći pravoslavni hram na Balkanu, zapaljena je i minirana do temelja u junu 1992. godine. Obnova je počela 2010. godine, a u 18. septembra su završeni grubi građevinski radovi kada je u centralnu kupolu ugrađen posljednji kamen.

Crkva je zidana kamen po kamen, potpuno isto kao što je građena i 1873. godine, jer je riječ o nacionalnom spomeniku kulture.

Više od 80 odsto sredstava za dosadašnje radove na obnovi crkve izdvojile su vlade Republike Srpske i Srbije.