Vladika frankfurtski i cijele njemačke Grigorije koji je prije mjesec dana ustoličen za novog episkopa u ovoj zemlji služio je u nedelju liturgiju u Frankfurtu i dao intervju za frankturtske Vesti u kojem kaže da mu je želja da se Srbi u ovoj zemlji saberu oko svoje crkve kao oko ognjišta.

Posebno mu je drago što ga na ulici i restoranima prepoznaju i pozdravljaju i pravoslavci i Bošnjaci muslimani i hercegovački Hrvati.

“Ljudi su me pozdravljali na ulici, u restoranima i u državnim institucijama gdje sam sređivao lična dokumenta. Doživio sam npr. da desetak radnika siđe sa skele da se pozdravimo. Sretao sam i pravoslavne Grke i Ruse i Gruzijce, ali i Bošnjake muslimane i hercegovačke Hrvate i svi ti susreti bili su vrlo srdačni, prijateljski i ljudski. Ono što je zanimljivo i zbog čega mi je vrlo drago jeste činjenica da zbog ovakvih susreta od početka nemam osjećaj da sam u tuđini ili daleko od kuće i svojih“, priča vladika Grigorije o svojim prvim utiscima u Njemačkoj.

Govoreći o planovima u novoj eparhiji vladika Grigorije kaže da se nakon odluke Svetog arhijerejskog sabora da bude episkop u Njemačkoj istog trena potrudio da sazna što više stvari o povjerenoj mu eparhiji i to na više nivoa.

“Pokušao sam i još pokušavam da čujem mišljenje onih koji su upućeni u život Pravoslavne crkve i srpskog naroda, kao i da steknem sliku opšteg stanja stvari u ovoj državi. Na ličnom planu prvi korak koji sam preduzeo, iako sam već u šestoj deceniji, jeste da intenzivno učim njemački jezik, što smatram za jedan od osnovnih tehničkih preduslova za uspješnu misiju ovdje. Načelno, moja ideja koju planiram da sprovedem nije nikakva tajna – želja mi je da se Srbi u Njemačkoj saberu oko svoje Crkve kao oko ognjišta, na kome će se ogrijati blagodaću Božijom, da u svoja srca prime mir Božiji i nose ga tamo gdje žive, na svoja radna mjesta i u svoje domove, te da tako na najbolji mogući način i pred Bogom i pred svijetom, a i samima sobom, pokažu da na ovaj način mogu biti svjetlost ljudima“, istakao je vladika Grigorije.

Najavio je da će obići sve crkve i vjernike u Njemačkoj, kojih nije malo. Već 21. oktobra služiće u Minhenu, a potom u Karlsrueu i Štutgartu. Naveo je da to što će negdje doći odmah, a negdje za nekoliko mjeseci ne znači da su jedni više, a drugi manje važni i pozvao ljude da jedni drugima idu u susret i viđaju se na službama.

Vladika je rekao i da je jedan od prioriteta rješavanje pravnog statusa SPC u Njemačkoj, jer SPC sada nema status vjerske zajednice, već su crkvene opštine registrovane kao udruženja. “Već smo preduzeli određene korake i krenuli u ozbiljne pripreme kako bismo kad dođe trenutak razgovora sa vlastima ostavili što ozbiljniji i bolji utisak. Čini mi se da imamo velike šanse da na tom putu uspijemo zahvaljujući tome koliko nas ima i kakve mogućnosti postoje za dobru organizaciju, ali takođe zahvaljujući pravu i pravičnosti ove države“, smatra vladika Grigorije.

Probleme koji su se dogodili u ovoj eprahiji prije njegovog dolaska vladika Grigorije nije htio komentarisati. Kazao je da je na svoje ustoličenje pozvao sve svoje prethodnike, kao i administratora od koga je preuzeo upravljanje eparhijom, naglasivši da nijedan hrišćanin nikad neće ružno govoriti o svojim prethodnicima, nego će željeti da naglasi ono što su dobro uradili, a toga je svakako bilo.

Vladika je komentarišući zašto je sjedište eparhije premjestio u Diseldorf kazao da su u pitanju praktični razlozi. “Gledao sa na to u kojoj oblasti je najviše koncentrisan naš narod i gdje postoje adekvatni uslovi da radimo i postojimo i kao institucija i kao Crkva Božija. Smatram da je episkopu mjesto tamo gdje su ljudi, da treba da sa njima živi i učestvuje u njihovom bolu i radosti, a ne da živi izolovano gdje bi mu, lično, vjerovatno, bilo prijatnije. U tom smislu namjera jednog od mojih prethodnika da sjedište eparhije prenese u Frankturt je svakako bila dobra, ali ona de fakto i de jure, nikada nije do kraja sprovedena. Naravno, time što sam u Diseldorfu, ne znači da je za mene išta manje važan Frankturt, Himelstir, Štutgart, Mihen, Berlin“, rekao je vladika Grigorije.

Odgovarajući na pitanje da li je tačno pisanje pojedinih medija da je preseljenje u Njemačku došlo kao kazna, vladika Grigorije kazao je kako je Njemačka bila njegovo izbor. “Svaka dalja riječ koja bi išla u pravcu pravdanja pred takvim spekulacijama bila bi nedovoljna da razuvjeri one koji su unaprijed uvjereni u određene ‘činjenice’. U životu slijedim princip da vjerujem da je ono što mi se događa dobro, jer se molim dobrom Bogu da on bude taj koji upravlja mojim stopama i putevima“, kaže vladika.