Čovječija ribica je zbog nedostatak ekološke svijesti osuđena na izumiranje i njen opstanak zahtijeva složen i multidisciplinarno zasnovan program aktivnosti zaštite vrste i njenih staništa.

Na ovo je upozorio Brajan Livorn, šef projekta spasavanja ove endemske vrste i zaštite njenih staništa u kraškom podzemlju sliva Trebišnjice, koji provodi „Devon karst“ istraživačko društvo iz engleskog grada Plimuta, Speleološko društvo „Zelena brda“ iz Trebinja i mađarsko društvo za istraživanje pećina iz Budimpešte.

„Moje je mišljenje da ovoj vrsti prijeti nestanak. Zato što mi ubijemo ovu planetu. Ključni problem sa čovječijom ribicom je kontaminacija vode koja je njeno prirodno okruženje“, istakao je Livorn na prezentaciji „Bazen rijeke Trebišnjice – nestajanje carstva čovječije ribice“, koje je večeras održano u Muzeju Hercegovine.

„Primarni cilj projekta je zaštita čovječije ribice, koliko je god to moguće. To nije jednastavno – ali postoje i primjeri iz naše prakse koji kazuju kako je to moguće, a što ćemo i dalje činiti – nezavisno od toga da li ćemo imati podršku institucija i vlasti“, istakao je Livorn.

Za ovog neobičnog stanovnika ovdašnjeg krasa, koji već decenijama fascinira svjetsku speleobiologiju, Livorn kaže da je „živo čudo“ pored kojeg i čovjek izgleda nedostatan i nesavršen.

„Njen organizam je takva biotehnologija o kojoj mi ljudi samo možemo da sanjamo. Pravo je čudo kako uopšte opstaje u staništima koja su i na 100 metara dubine, a njen životni vijek je i do 120 godina. Nama je potrebna ozbiljna tehnološka oprema kako bi samo stigli do nje“, ističe Livorn.

Livorn je zahvalio Republičkom zavodu za zaštitu kulturnoistorijskog i prirodnog nasljeđa RS na saradnji i profesionalosti, ali i građanima Trebinja čije je razumijevanje i podrška svih ovih godina bila ključna za postignute uspjehe projektnog tima.