Doktora tehničkih nauka Rada Savića (80) iz nevesinjskog sela Krekovi kao i mnoge naše zemljake vuku zavičajne nostalgije. Čitav radni vijek krstario je svjetskim merdijanima i sada je odlučio da poznu životnu dob češće provodi u rodnoj grudi.

Savićeva životna priča je prepuna zanimljivosti i bar na njegovom primjeru povrđuje da se stručno usavršavanje isplati i da se predan rad cijeni svuda u svijetu.

Poslije završenog Tehničkog fakulteta radio je u Institutu za tehničke studije u Ljubljani, a potom je angažovan u Republičkom geodetskom zavodu u Sarajevu. Doktorirao je 1976. godine na digitalnoj fotogrametriji i daljinskoj detekciji što je bio prvi doktorat tada nove tehnike u bivšoj Jugoslaviji. Za afirmaciju struke i nove tehničko-tehnološke postupke u radnoj praksi predsjednik SFRJ odlikovao ga je Ordenom rada.

Kao priznatog stručnjaka sarajevska „Hidrogradnja“ 1982. godine Savića angažuje na poslove u inostranstvu.

− U Iraku sam šest godina vodio radove na hidroelektrani „Hadita“ što je bio gigantski projekat vrijedan više milijardi dolara−priča Nevesinjac. Dodaje da je za postignute rezultate od Sadama Huseina dobio Orden rada.

Novi poslovni poduhvat sa „Hidrogradnjom“ Savić počinje u Libiji. Bio je iznenađen kada je dobio poziv da se sastane sa predsjednikom Moamerom Gadafijem. Sa tog prvog susreta pod Gadafijevim šatorom nosi dosta lijepih utisaka. Bila mu je velika čast što je libijski lider od njega tražio mišljenje za važan projekat vodovoda u njihovoj zemlji.

− Kada sam mu objasnio odakle dolazim naš sastanak se pretvorio u pravi prijateljski razgovor. Gadafi mi je odmah na našem jeziku ispričao o studentskim danima u Mostaru gdje se jedno vrijeme školovao na Vazduhoplovnoj akademiji JNA − kaže Rade i dodaje da je već poslije tog prvog susreta zadobio povjerenje predsjednika. Potvrda tome je i treći orden rada u karijeri, ovog puta od Gadafija.

Savić je u Africi obavljao i međunarodni eksperski nadzor nad kanadskim firmama, a za stručne usluge dobio je priznanje zaslužnog građanina Alžira koga je zastupao kao investitora u građevinarstvu.

Naš zavičajac poslovnu karijeru završio je u Beogradu, gdje danas kao penzioner sa porodicom uživa plodove svoga rada. Povremeno navrati u rodne Krekove da okrijepi dušu i osvježi sjećanja na djetinstvo. Podsjeća na izreku da „sve velike rijeke potiču iz malih mjesta“, pa tako i ljudi!