Trebinjska policija početkom mjeseca uspjela je da spase dvoje maloljetne djece od oca koji je prijetio da će ih ubiti.

Talačkih kriza u Hercegovini do pomenutog slučaja skoro da nije bilo, pa je bomba bez osigurača u rukama oca koji kao taoce drži djevojčicu i dječaka uznemirila sve Trebinjce, a pred policiju je postavila težak zadatak.

– Od četiri sata pregovora, bomba je bila bar tri sata bez osigurača. Bilo je pitanje trenutka kad će ekplodirati – počinje priču Bojan Okuka, zamjenik komandira Policijske stanice Trebinje i član pregovaračkog tima MUP Republike Srpske. Okuka podsjeća da je u pregovaračkom timu bilo troje obučenih policijskih službenika za ove poslove među kojima i jedna žena, koja je prva počela pregovore, kao najiskusnija u timu.

– Odmah smo shvatili da napadač ne želi da pregovara sa ženom i ja sam preuzeo pregovore uz pomoć kolega iz operativnog tima, koji su mi pomagali. Pričate sa čovjekom koji je na pet do deset metara udaljen od vas, drži bombu kojom je nekoliko puta zamahivao i svjesni ste da je u svakom momentu može baciti na vas ili djecu – objašnjava Okuka.

On dodaje da je najteži oblik pregovaranja licem u lice, ali u takvim situacijama treba ostati staložen i pokušati otkriti da li je osoba spremna nešto da uradi i u kojem momentu.

– Najvažnije je ostvariti komunikaciju, ući u priču sa napadačem i poslije kratkog vremena se počne gubiti osjećaj brige za vlastitim životom. Nastojite opustiti priču što više, a u većini trenutaka niste na bezbjednoj udaljenosti i u pitanju je vaš lični život. Kada shvatite šta je krajnji naum napadača, postaje lakše – objasnio je Okuka tajne svog zanata.

Zamjenik komandira Policijske stanice Trebinje kaže da je u slučaju otmice dvoje djece, dodatna otežavajuća okolnost bila što je napadač odlučio da izađe iz kuće i pješke prođe kroz naselje.

– U jednom momentu napadač je donio odluku da krene prema osnovnoj školi i u tim situacijama morate iskoristiti posljednju mogućnost koju smijete uraditi, a to je posegnuti za oružjem i narediti napadaču da ne može dalje. Birate između života dvoje i preko stotinu jdece, koliko ih je bilo u školi – priča Okuka.

On objašnjava da je ovo uspjelo, da se napadač vratio nekoliko stotina metara, gdje su nastavljeni pregovori.

– Nakon iscrpljujućih pregovora operativni štab odlučio je da napadaču ispuni zahtjev i dovede suprugu. Kad je ugledao suprugu potezao je djecu sebi i dalje držao bombu bez osigurača i imali smo osjećaj da će da legne po bombi- prisjetio se Okuka.

Nakon dolaska supruge napadača, u akciju stupa pripadnik jedinice za podršku Policijske uprave Trebinje, Dragan Samardžić koji je uspio da izvuče djecu na bezbjedno.

-Prosto sam osjetio da mogu nešto uraditi, jer mi je bilo žao djece. Iskoristio sam prilazak supruge i oteo napadaču jedno dijete, a onda je punac skočio na njega i pali su na zemlju. Djevojčicu je otac i dalje držao za kosu i nije htio da je pusti. Brojao sam pet sekundi od puštanja bombe i uspio sam, mislim, u petom sekundu da izvučem i djevojčicu i zaklonim djecu tijelom – prisjetio se Samaradžić.

On se sjeća da je na bombu bez osigurača prvi put išao i prije dvadesetak godina, ali u pitanju su bile starije osobe.

Prava bomba

U Policijskoj upravi Trebinje nakon uviđaja potvrdili su da je napadač držao pravu bombu u ruci. Utvrđeno je i da je bomba zbog vlage u kojoj se nalazila duži period bila zarđala.