Kod zakonodavnih organa kantonalnih, entitetskih i bh. nivoa vlasti postoji svijest i izražena volja da se uklone preostale arhitektonske i druge barijere, kako bi se i za osobe sa invaliditetom obezbijedio pristup javnim prostorima u kojima su ovi organi smješteni.

Ovo je stav Ombudsmana za ljudska prava u BiH, iznesen u Specijalnom izvještaju o dostupnosti radnih prostora zakonodavnih tijela u BiH za osobe s invaliditetom, koji je danas predstavljen u Trebinju, na sastanku Foruma protiv diskriminacije, u organizaciji Misije OEBS-a u Bosni i Hercegovini.

Prema riječima Amre Kazić, savjetnika Ombudsmana za ljudska prava BiH, objektivno prisutan problem na terenu su skupštinski prostori koji nisu u vlasništvu ovih organa – zbog čega ne mogu samostalno ni mijenjati postojeća arhitektonska rješenja, ali i da je uz prilaz javnom prostoru važno naći adekvatan odgovor i na probleme kretanja i dužeg boravka unutar njih, pristupa govornicama kada zasjedaju zakonodavni organi, dostupnosti toaleta i parking mjesta, te isticanja putokaza i znakova.

„Zbog unapređenja položaja osoba sa invaliditetom ombudsmani su uputili preporuku da zakonodavni organi nastave angažman na energičnom uklanjanju arhitektonskih i svih drugih barijera, kako bi osobe sa invaliditetom neometano mogle u punoj mjeri uživati prava i slobode, koji su im garantovani impozantnim brojem domaćih i međunarodnih pravnih instrumenata, na snazi u BiH“, istakla je Kazić.

Ona je upozorila da su prilagođenost javnih postora u arhitektonskom smislu i laka dostupnost svim zakonodavnim organima posebno važni jer ti organi donose brojne propise koji regulišu čitavu lepezu prava osoba sa invaliditetom i doprinose poboljšanju njihovog statusa u najširem smislu.

S druge strane, ističe Kazićeva, uskraćivanje pristupa predstavlja povredu ustavnog prava na jednakost, ali i upućuje na opasnu pojavu diskriminacije osoba za invalititetom u odnosu na ostale članove društva.

Odbornik u Skupštini grada Trebinja Milica Ijačić ističe da kao osoba sa invaliditetom nema direktan pristup sali u kojoj se održavaju sjednice gradske skupštine, pa koristi alternativne prolaze.

„Ulazim kroz garažu ili iza šalter sale. Postoji mogućnost da se napravi direktan prilaz, ali stepenice na ulazu je teško prilagoditi, kao što su i ulazna vrata prilično uska. U sali skupštine za mene je prilagođeno mjesto na kojem sjedim, govornici ne mogu da pristupim, ali to nisam mogla ni da očekujem u tako malom prostoru. Tako da mogu reći da su u ovom smislu sa 50% ispoštovana prava osoba sa invaliditetom“, kaže Ijačićeva.

Ona je dodala da je najveća barijera za osobe za invaliditetom, kada je u pitanju uopšte pristup institucijama, nedostatak tumača za gluvonijeme osobe, ali i što u određenim javnim ustanovama u Trebinju još uvijek postoje arhitektonske barijere.

„Evidentna je i praksa da se zaista radi na njihovom otklanjanju. Recimo, Bolnica i Dom zdravlja u Trebinju dobili su lift platformu zahvaljujući NVO ‘Kreativni centar’. Mislim da će i ostale barijere biti otklonjene – važno je što odgovorni imaju sluha za ovaj problem“, ističe ona.

Uz predstavnike institucije Ombudsmana za ljudska prava u BiH, sastanak je okupio i članove nevladinih organizacija i udruženja koji se bave pitanjima osoba s invaliditetom, te predstavnike centara za socijalni rad, besplatne pravne pomoći i Crvenog krsta.