U nastavku suđenja Svetozaru Perućici i još trinaestorici uhapšenih u akciji Šetač 2, koji se terete za organizovani kriminal i međunarodni šverc droge, u Sudu BiH iskaze su dali svjedoci Tužilaštva.

Najinteresantniji iskaz dao je Jagoš Bjelica iz Bileće, pripadnik Granične policije u Trebinju, koji je 10. decembra 2013. prodao vozilo optuženom Marku Govedarici, zvanom Tota, ali nije odmah sačinio kupoprodajni ugovor.

On je rekao da je sedam godina u Graničnoj policiji i opisao granične zone koje pokriva njegova jedinica. Potom je pojasnio da poznaje Govedaricu, koji je radio u kafiću u Bileći, te dodao da do njegovog hapšenja nije imao povod ni razlog da u njega posumnja. Na pitanje zašto nije odmah napravio kupoprodajni ugovor sa njim, svjedok je rekao da je malo nemaran u svojim obavezama.

Zagalamio na policiju

Nakon toga tužilac Oleg Čavka “mu je očitao bukvicu” rekavši da su optuženi passatom, koji je bio registrovan na njegovo ime, švercovali drogu preko granice, zato što on nije na vrijeme napravio ugovor o prodaji auta. Tokom ispitivanja ovog svjedoka tužilac Čavka je saznao da su Bjelicine kolege mogle kontrolisati taj pasat, te provjerom u bazi podataka otkriti da je to vozilo njihovog kolege, čime im više nije bilo sumnjivo.

Čavka je potom svjedoku predočio njegovu izjavu sa ispitivanja od 9. jula 2014. u policiji, kada je rekao da je Govedarici više puta govorio da sačine ugovor o kupoprodaji vozila, no Marko mu je odgovarao da to nije problem i da će to uraditi ovih dana.

Mitar Trifković iz sela Prebilovići kod Čapljine ispričao je o svojim poznanstvima sa optuženim Davorom Miličevićem, Neđeljkom Kuljićem, kojeg zna po nadimku Van Dam, i Svetozarom Perućicom.

On je odgovarajući na pitanja tužioca Čavke i branilaca, ispričao da je u Bileći živio od 1993. do 2001. Također je rekao da Miličevića dobro poznaje, te da je on radio na benzinskoj pumpi. Rekao je da su njih dvojica pred kraj 2013. išli da prodaju Miličevićev kombi, te da mu je optuženi rekao da će ga častiti ako proda vozilo. Nakon toga svjedok je kontaktirao svog šurjaka koji je bio zainteresovan za kupovinu kombija. Naveo je i to da je od Kuljića htio kupiti vozilo, ali mu je cijena bila previsoka.

Svjedok je potvrdio da je razgovarao sa optuženim koje je poznavao, kao i sa izvjesnim Bracom Alitijem, te da su govorili o trgovini vozila, ali i kupovini neke kovane ograde za Kuljićev drugi kafić. Tužilac Čavka pitao je zašto Alitija nije spomenuo prilikom ispitivanja u policiji, a Trifković mu je rekao da ga niko tada nije pitao.

“Ni danas nisam to upitao, pa ste spomenuli to ime”, dodao je Čavka, pitajući svjedoka da li su optuženi kontaktirali međusobno preko njega.

Međutim, tužilac od svjedoka nije dobio konkretan odgovor, jer je Trifković spominjao svog šurjaka kojeg je kontaktirao oko kupovine kombija…

Trifković je ispričao kako je bio uhapšen, te da su ga policajci “probali da tuku, ali je on zagalamio”, pa su od toga odustali. Na upite branilaca rekao je da više ne pije kafu sa Davorom Miličevićem, jer je zbog hapšenja ove grupe imao problema na poslu. Potom je advokatica Tanja Savić upitala svjedoka da li zna da je šest mjeseci bio prisluškivan, na što je dobila odgovor da policija na to “valjda ima pravo”.

Milosav Kuljanović, penzioner iz Bileće, svjedočio je također o poznanstvu sa Neđeljkom Kuljićem, te je rekao da je bratična njegove supruge udata za Kuljića. Prema njegovim riječima, on je 2013. godine u Mostaru kupio passat koji su, po potrebi, vozili on i Kuljić. Nakon što je Kuljanović otišao u penziju, prodao je passat jer je pored njega imao još jedan automobil.

Svjedok Miomir Stolica potvrdio je da je i prije dolazio na suđenja Svetozaru Perućici, pojasnivši da je to radio jer mu je optuženi Marko Dunđer šurjak. Rekao je da nije znao da će biti pozvan na Sud u svojstvu svjedoka.

Potom je kazao da je radeći kao konobar u više bilećkih kafića, upoznao kako Perućicu, Neđeljka Kuljića i Govedaricu, tako i mnoge druge mještane Bileće. On je rekao da je 2014. godine imao skoro svakodnevne kontakte sa Dunđerom, te je govorio o mobitelu koji je Marko Dunđer tražio, a onda pojasnio da mu je šurjak rekao da se mobitel nalazi u sobi na ormaru, u nekoj kesi. Stolica je pojasnio da su taj telefon koristile prije njegova supruga Dobrila i njena majka Ljeposava.

Mandatne kazne

Đoko Vujović, policajac u PS-a Bileća, odgovarajući na upite tužioca i odbrane, izjavio je da je kao policajac upoznao optužene, te da je nekima od njih izricao mandatne kazne. Rekao je da mu je 30. aprila 2014. rečeno da se prati kretanje jednog od optuženih zbog sumnje da se bavi trgovinom droge.

Vladimir Vuković, uposlen u CJB-u Trebinje, nastanjen u Bileći, koji osam godina radi u policiji, nije znao odgovoriti na upit tužioca da pojasni gradaciju osoba po bezbjednosnom nivou. Potom ga je Čavka podsjetio da je u izjavi policiji rekao da su Perućica i Neđeljko Kuljić bili bezbjednosno interesantni, odnosno da su “treći nivo bezbjednosno interesantnih lica”.

On je potvrdio da poznaje Vuka Vujovića, zvanog Vule, te dodao da su on i Perućica živjeli u istom komšiluku. Također je potvrdio da je mjesec prije hapšenja Vuku Vujoviću prodao golf 4, ali ga nije odjavio sa svog imena.

Optužnicom su, podsjećamo, obuhvaćeni Bilećani Svetozar Perućica, zvani Sveto (1981), Neđeljko Kuljić, zvani Milko (1981), Marko Govedarica, zvani Toto (1988), Marko Dunđer, zvani Žuja i Andol (1986), te Saša (1986), Milenko (1982) i Siniša Kuljić, zvani Rokson (1984), zatim Bojan Puhalo, zvani Beli (1993), Miloš Govedarica, zvani Mićol (1987) i Vuk Vujović, zvani Vule (1983). Ista optužnica tereti i Davora Milićevića, zvanog Šaki (1972), iz Čapljine, Ljubušake Zorana Bandura (1963) i Jozu Rašića, zvanog Joja (1976), te Srećka Trifkovića (1985), nastanjenog na Palama. Oni su uhapšeni u sklopu akcije Šetač 2, koja je počela u junu 2014.

Perućica i Kuljić terete se da su organizovali i rukovodili grupom koja je formirana radi međunarodnog šverca droge.

Izvor: Oslobođenje/Radio Trebinje