Tužilaštvo BiH optužilo je Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju, te Hamdiju Spahića da su krajem maja i u prvoj polovini juna 1992. godine, zajedno sa drugim licima, svjesno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.

Optužnica bivše pripadnike Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog sastava policije tadašnje BiH tereti da su 10. juna 1992. godine napali Čemerno u kojem su ubili 30 Srba, među kojima je najmlađa žrtva imala 16, a najstarija više od 80 godina.

Ubijeno je desetak žena, a u napadu je paljena pokretna i nepokretna imovina Srba koji su mučeni i ubijani.

Na ročištu održanom 18. aprila, svjedok Tužilaštva BiH Jovan Damjanović rekao je da je u Podlugovima, gdje je živio, saznao za ubistvo stanovnika Čemerna, među kojima mu bili njegova majka Staka i brat Zdravko.

Tokom svjedočenja u Sudu BiH, Damjanović je rekao da je sa bratom Jankom odmah otišao da vidi šta se desilo, te da je na ulazu u selo iz pravca Okruglice, kod kuće Dragana Damjanovića vidio tijela osam ubijenih, među kojima je bio njegov brat.

"Vidio sam da je Zdravko imao izvaljenu lobanju i krvave oči. Majka, koja je pronađena kilometar i po odatle, imala je prostrelne rane na leđima. Vojska je prenosila tijela prema groblju. Sve kuće, osim kuće Dragana Damjanovića, bile su zapaljene. Ja sam bio veoma uznemiren, pa su me sklonili da to ne gledam", rekao je Jovan Damjanović.

On je naveo da je kasnije od Petra Raševića i Dragana Damjanovića čuo da je brat Zdravko upao u zasjedu kada je ušao u Draganovu kuću, u kojoj su ga sa Draganovom sestrom i "nekim komandirom" opkolili muslimanski vojnici.

Damjanović je rekao da mu je Vejsil Mahmutović ispričao da je njegova majka Stana iz lovačke puške ubila dva muslimanska vojnika dok je štitila njegovu strinu Spasu i njene kćerke Jadranku i Ranku, te da je ubijena prilikom pokušaja bjekstva.