„Bilo je svega. Iznad mora u Splitu jednom mi je otkazao motor helikoptera, a sa mnom je bilo 17 članova posade. Kod Bijeljine su mi sa 22 člana posade otkazale komande, ali je srećom Semberija ravna pa smo bezbjedno sletjeli na neku njivu. A tokom rata – tri puta sam pogađan u vazduhu“…

„Za pilote često kažu da su ljudi bez emocija i straha, što nije tačno. Mi smo samo ljudi kod kojih nema mjesta panici. Ključnu ulogu igra pribranost!“ Ovim riječima priču o pozivu pilota helikoptera započinje vazduhoplovni pukovnik u penziji Tripo Ćuk i jedini pilot u Trebinju, koji iza sebe ima tri decenije aktivnog rada, na hiljade akcija spašavanja i nastojanje da ostane čovjek u svakoj situaciji.

„Poziv pilota profiliše karakter, ličnost, ritam života, odgovornost prema sebi i drugima. Kada letimo poštujemo pravilo – ne lete činovi, ne lete godine, leti pilot – što je odraz našeg uzajamnog poštovanja i solidarnosti. Kada bi nam takvo i društvo bilo, bilo bi nam puno bolje!“

Kao pilot, ali i čovjek, bezrezervno je učestvovao u akcijama spašavanja. „Izveo sam više hiljada takvih letova, što za vrijeme posljednjeg rata, požara, ali i u mirnodopskim uslovima. Akciju, kada sam životno ugroženog borca Nevesinjske brigade helikopterom vozio do Beograda na VMA, najviše pamtim po požrtvovanosti njegovog saborca, koji ga je dva sata, koliko je trajala akcija, održavao u životu. Zaradio je takve žuljeve na rukama pomažući drugu, koji je na kraju i preživio. Bila je to naša zajednička pobjeda“, sa posebnim emocijama prisjeća se tog događaja pilot Tripo Ćuk.

Za sve vrijeme pilotiranja helikopterom, odgovornost mu je bila drugo ime. „Kao vođi tima, posada mi je uvijek bila na prvom mjestu. Akcije gašenja požara, koje su za nas jako rizične, nekoliko sam puta i prekidao, baš zbog njihove sigurnosti, jer usljed dima i visoke temperature vazduha često dolazi do hipoksije i dezorijentisanosti, vrlo opasnih po nas u letjelici. Reći će neko da je za posao pilota potrebna hrabrost, međutim letenje je specifična aktivnost koja od čovjeka traži dimenziju više, divan poziv kojem morate biti posvećeni do kraja i voljeti ga!“

Iz tih razloga, ali i iskustva, pribranosti i dobrog timskog rada, Tripo je uvijek uspijevao da iz situacija opasnih po život izađe kao pobjednik. „Bilo je svega. Iznad mora u Splitu jednom mi je otkazao motor helikoptera, a sa mnom je bilo 17 članova posade. Kod Bijeljine su mi sa 22 člana posade otkazale komande, ali je srećom Semberija ravna pa smo bezbjedno sletjeli na neku njivu. A tokom rata – tri puta sam pogađan u vazduhu“.

Akcije gašenja požara – rizik koji zahtijeva punu pribranost pilota

I dok je kao dječak u Berkovićima, gdje se nekada nalazila pilotažna zona, sa oduševljenjem posmatrao letove aviona i helikoptera i sanjao da postane pilot, snove je ostvario završivši Vojnu akademiju. „Da biste upisali akademiju, morate biti dobar učenik, imati idealno zdravlje i psihomotoriku, psihofizičku kondiciju kako bi mogli da izdržite sve napore tokom obuke i prilikom leta. Vjerujem da u Hercegovini ima dosta momaka, ali i djevojaka, koji bi mogli da postanu piloti. Najiskrenije žalim zbog činjenice da uskoro, ako se nešto ne promijeni, nećemo imati ni jednog pilota iz Trebinja. A neko treba da nas naslijedi“, sa sjetom ističe jedini trebinjski pilot helikoptera, uvijek u pripravnosti kada je to od njega traženo.

Tripo kaže da dane u penziji provodi navikavajući se na „zemaljski“ život. „Letenje mi beskrajno nedostaje, u svakom smislu! Helikopter je moćan vazduhoplov, najslobodniji način letenja kojim možete stići na bilo koje odredište. Kada je lijepo vrijeme u vazduhu je mnogo komotnije, a pogled sa visina zna biti nesvakidašnji! I danas me jako obraduje kada me kolege jedinice kojom sam komandovao pozdrave sa ‘Đe si kapetane’, jer sam za njih ostao vječiti kapetan“, dodaje pilot Ćuk, koji je radni vijek završio kao komandant jedinice Helikopterskog servisa RS.

Sa saborcima iz vazduha: I danas je njihov kapetan

Zato, kada mu kolege i sada salutiraju, a ljudi kojima je pomogao prepoznaju ga i srdačno pozdrave, Tripo Ćuk zna da je posao odradio časno i dostojno pozivu pilota, vojnika i nadasve čovjeka.

Tekst: Maja Begenišić