Kada se kaže – Nevesinje, većina Srba u prvom trenutku pomisli na slobodarski kraj koji je u novijoj istoriji uvijek bio u prvim redovima borbe protiv tuđinske vlasti. Teško da se može izdvojiti neka buna, ustanak ili rat širih razmjera za koji bi mogli kazati da je najznačajniji po učešću Nevesinjaca i po značaju za Nevesinje, odnosno za širu etničku teritoriju.

Da li je to Nevesinjska puška – ustanak koji je 1875. godine planuo u Nevesinju, zatim zahvatio čitavu Hercegovinu i Bosnu, primorao Crnu Goru, Srbiju i Rusiju da zarate sa Turskom i završio Berlinskim kongresom, gdje su Srbija i Crna Gora stekle međunarodno priznatu nezavisnost?

Ili je to Uloški ustanak, koji su Srbi iz sreza nevesinjskog, zajedno sa lokalnim muslimanima 1882. godine podigli protiv austrougarske vlasti, koja im je, umjesto viševjekovne turske okupacije, nametnuta na Berlinskom kongresu?

Ili je to masovno stradanje od strane austrougarskih vlasti i njegovih domaćih pomagača (katolika i muhamedanaca) u Prvom svjetskom ratu i čitav bataljon od preko šest stotina dobrovoljaca iz Nevesinja koji su se priključili Srpskoj vojsci na Solunskom frontu?

Ili je to 3. jun 1941. godine, kada su Srbi iz Nevesinja pružili organizovani oružani otpor ustaškoj vojsci NDH, a otpor se proširio u narodni ustanak koji je toga mjeseca zahvatio veći dio srpske Hercegovine? Kroz čitavi Drugi svjetski rat Nevesinjci su, bilo u partizanskim ili jedinicama Jugoslovenske vojske u otadžbini, podnijeli veliku žrtvu za slobodu svoje zemlje i svog naroda.

Ili je to Otadžbinski rat od 1992. do 1995. godine, kada su Nevesinjci, zajedno sa svojom braćom iz doline Neretve, izvojevali pravo na svoju državu na teritoriji nekadašnje Bosne i Hercegovine, u koju je svoje živote ugradio čitav jedan bataljon od 476 junaka?

U tom strašnom nizu ginuli su najbolji sinovi Nevesinja, sa jedinom mišlju da život daju za slobodu svoje zemlje, na kojoj će u miru živjeti generacije njihovih potomaka. Uspomene na njih žive u sjećanjima i na znanim obilježjima – svjedocima njihovog postojanja i žrtve. Mnogi od njih su svoje kosti ostavili širom srpskih i drugih zemalja nikada mirnog Balkana.

Sadašnja generacija Srba iz Nevesinja donijela je odluku da na glavnom gradskom trgu podigne centralno spomen obilježje svojim poginulim junacima. S obzirom da su se nosioci vlasti opredijelili za idejno rješenje čiji je autor profesor Miodrag Živković, po mnogima najveći živi srpski skulptor, uvjeren sam da će Spomenik biti prihvaćen kao simbol žrtve koju su generacije Nevesinjaca prinijeli na oltar otadžbine i slobode.

Stoga je naša dužnost da podržimo to značajno djelo i, u okviru svojih mogućnosti, pružimo doprinos za njegovo što skorije ostvarenje.

Zoran Janjić/ SLOBODNA HERCEGOVINA