Ljubav prema zavičaju je moćna emocija, skoro neprevodiva na jezik zdrave logike. Gacko, odnosno Hercegovinu u cjelini, doživljavamo kao jednu vrstu proširene porodice. To je ona sila koja nas vuče da svake godine u Beogradu oživimo sjećanja na rodni kraj.
Znam da ćete se složiti da je velikom mukom i izvojevana Republika Srpska! Sloboda je izvojevana i proviđenjem Radovana Karadžića i vojničkim znanjem Ratka Mladića i njihovih saradnika, koji sada čame u Hagu i različitim zatvorima po Evropi.
Da samo podsjetim na presude koje su do sada izrečene. Od optuženih 109 Srba, pravosnažno je već osuđeno njih 62, na ukupnu kaznu zatvora u trajanju od pet doživotnih i nevjerovatnih 957,5 godina robije.
U korijenu naduvanog balona koji se zove Srebrenica, koji su osmislili Klinton i Alija, nalazi se Pridvorica, Korićka jama, Ljeskov dub, Izgori, jame u Fazlagića kuli, Šurmanci, Bivolje brdo, Vidovo polje, Ržani do, Kapavica, Pandurica i skoro milion umorenih pravoslavaca u NDH od 41-45, koji prikrivaju i katolici i muslimani jer znaju da je to bruka, ali nije i stid. Da nije bilo toga pitanje je da li bi bilo i rata.
Obaveza naše generacije je da ne zaboravimo žrtve koje su podnijeli naši očevi i đedovi , posebno one od ustaške ruke.
U vremenu koje je pred nama moramo razmišljati osim privrednih pitanja i o dva važna projekta.
1. Da mi Gačani prije svega, ali i Kalinovik i Nevesinje spriječimo da se u Pridvorici podigne farma bikova, kako inače neki priželjkuju, već da taj prostor proglasimo Spomen parkom, podignemo tamo krst i šta još treba i mlađim generacijama prenosimo kakav zločin se desio tamo. To zaslužuje onih 168 pobijenih Pridvoričana, od kojih je i 49 Gojkovića, sve za naš Božić 1942. Idejni projekat je već uradio general Mitar Kovač sa prijateljima, a naše je da vidimo kad i kako to da izvedemo. Ne radi se uopšte o velikom novcu.
2. Mi, Srbi iz Hercegovine, moramo razmišljati kao i drugi civilizovani narodi podignemo pristojan Memorijalni centar. Na Koritima već postoji Sokolski dom i treba ga prilagoditi toj namjeni.
Optužuju nas za sve i svašta, kažu da smo krivci za rat, za raspad Jugoslavije, da smo ugnjetavali druge narode, da smo ih porobili, da smo hegemonisti, unitaristi, oportunisti…
Prave se slijepi za logore : Loru, Dretelj, Čelebić, Bijelo polje, Bihać, Livno, Odžak…
Pojavom ustaških i balističkih kapa, grbova i zastava, ali i ideologije mi smo se samo sjetili kako su naši očevi i majke 1941. završili u hercegovačkim, bosanskim i ličkim jamama i stratištima. Kakav je odnos ,,civilizovanog“ svijeta prema našem narodu, ali bogami i srpskog tužilaštva kojim je deceniju upravljala više nego kooperativna antisrpska koalicija Vladimir Karadžić – Bruno Vekarić najbolje govore podaci da je haškom kazamatu utamničeno 109 srpske nacionalnosti ili njih 68%, od ukupno ( 161) optuženih lica.
Kakva je Haška pravda govori podatak da je do sada pravosnažno osuđeno šezdeset dva Srbina na ukupnu kaznu zatvora u trajanju od pet doživotnih kazni i 957,5 godina, a samo tri lica su pravosnažno oslobođena. Postupak je zbog smrti obustavljen protiv 14 lica, a zbog odustanka Tužilaštva protiv još 15. Vođenje postupka protiv 10 lica je proslijeđeno sudovima u Srbiji i BiH.
U toku je prvostepeni postupak protiv jednog lica (Ratko Mladić) i drugostepeni postupak protiv dva lica (Vojislav Šešelj i Radovan Karadžić), dok još dva lica čekaju početak ponovljenog suđenja (Stanišić i Simatović), ali će ovaj proces biti vođen pred Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove, koji je naslijedio MKSJ.
Trenutno kaznu izdržava 15 lica srpske nacionalnosti i to: Miletić Radivoje, Pavković Nebojša – Finska; Brđanin Radoslav – Danska; Popović Vujadin, Beara Ljubiša, Đorđević Vlastimir, Galić Stanislav, Kunarac Dragoljub – Njemačka; Jelisić Goran – Italija; Lukić Milan, Martić Milan, Milošević Dragomir – Estonija; Lukić Sredoje – Norveška; Stakić Milomir – Francuska; Lukić Sreten, Krstić Radislav – Poljska.
U pritvoru MKSJ su trenutno četiri lica: Karadžić i Mladić čiji postupci su u toku i Mićo Stanišić i Stojan Župljanin, koji su pravosnažno osuđeni, ali čekaju na upućivanje u zemlju u kojoj će izdržavati kaznu.
Tokom izdržvanja kazne zatvora do sada su preminuli Miroslav Deronjić (u zatvoru u Švedskoj), Mile Mrkšić (u zatvoru u Portugalu), Milan Babić (u Velikoj Britaniji) i Zdravko Tolimir (u pritvoru MKSJ dok je čekao na upućivanje u zemlju u kojoj će izdržavati kaznu) a prekjuče i Ljubiša Beara.
Na privremenoj slobodi su preminuli Goran Hadžić i pravosnažno osuđeni Drago Nikolić, Milan Gvero, te Momir Talić i Đorđe Đukić kojima je postupak bio u toku. U pritvoru u Hagu za vrijeme procesa su preminuli Slobodan Milošević, Milan Kovačević i Slavko Dokmanović. Optuženi Simo Drljača i Janko Janjić su ubijeni od strane pripadnika SFOR-a prilikom hapšenja u BiH.
Izrečene kazne kao i one koje će biti uskoro izrečene su izraz unaprijed projektovane srpske krivice od strane zapadne civilizacije i posljedica su viševjekovne anglosaksonske i katoličke mržnje usmjerene prema pravoslavlju.
Daće Bog da neko preživi ovu naručenu tamnicu i uz gusle priča svojoj deci kako je to crno vrijeme bilo. Da li se u svijetu neko sažalio na milion izbeglica iz Krajine, Federacije i s Kosova i Metohije. Nije tačno da je iz Krajine izbjeglo dvjesta pedeset hiljada ljudi, izbeglo je njih od dolaska Tuđmana na vlast više od pet stotina hiljada. Samo njih sto dvadeset hiljada je sa zavežljajem ili bez njega, sa djetetom ili bez njega pobjeglo iz Sarajeva. Gospodina Incka to ne interesuje. Ako je već tako moćan šef i pošto ,,voli“ Srbe pitam ga kad će ih vratiti u Sarajevo.
Podsetio bih ga na samo jedan podatak o islamskom nasilju i agresivnosti karakterističnom u Muhamedovom ličnom životu, koje je ustvari doslovno tumačenje Kurana, u kome se u 116 sura 313 puta izričito koristi riječ nevjernik/ici, naravno u negativnoj konotaciji i koje zato treba istrijebiti.
Srećom, mi imamo našu drugu majku Srbiju, koja nam uvijek raširi ruke kad je muka i teško, iako je ponekad, poneko od nas nerazumno kritikuje.
Iz govora Svetozara Crnogorca,
predsjednika Zavičajnog udruženja „Klub Gačana u Beogradu“
11. februar 2017. god
Šta Vi mislite o ovome?