U vrijeme kada se donosila odluka o kupovini mobilne bolnice to je bilo jedino ispravno rješenje, jer nam situacija na terenu nije dozvoljavala da čekamo da nam se desi da nema mjesta u bolnicama i da nemamo gdje da smjestimo zaražene i oboljele, kaže u intervjuu za Srpskainfo premijer Republike Srpske Radovan Višković.

S obzirom na to da dobavljač nije završio cjelokupnu isporuku, kao što je bilo navedeno u ugovoru, Republički štab za vanredne situacije zadužio je prošle sedmice Institut za javno zdravstvo Republike Srpske da raskine ugovor s preduzećem “Global Balkan” u vezi s nabavkom mobilne bolnice, te da traži povrat od 4,2 miliona KM, koliko je uplaćeno za ovu bolnicu.

Višković za Srpskainfo ističe da će dobavljač vratiti cjelokupan iznos novca i da Srpska neće biti oštećena.

Mnogo je rasprave u javnosti izazvala upravo nabavka te mobilne bolnice. Da li ju je zaista bilo potrebno nabaviti?

Lako je biti general nakon bitke. Da smo znali u martu kakvo će stanje biti u maju sigurno da bi rekli: „Pa, ne treba nam bolnica, ne treba nam 200 respiratora, ne treba nam ni dva miliona maski i svašta nešto“. Međutim, donositi odluke u to vrijeme, kada je pandemija bila na vrhuncu i kada su sve zemlje kako u okruženju tako i širom svijeta brojale mrtve i zaražene, nije uopšte bilo jednostavno. Neka se neko stavi u moju ulogu tih dana i tih noći kada sam uveče lijegao i ujutro se budio sa slikama mrtvih iz Italije, Španije, Srbije i drugih zemalja. Kako je bilo gledati slike iz Italije i Španije, gdje u jednom momentu nisu stigli da sahranjuju mrtve već su ih ostavljali u sportskim dvoranama i hodnicima. Plašili smo se da bi to moglo i nas da zadesi i željeli smo na vrijeme da osiguramo da do toga ne dođe. Šta bi bilo da se, ne daj bože, kojim slučajem desila situacija da bilo ko od nas dođe u poziciju da dovede nekog svog bližnjeg u bolnicu i da mu tamo kažu da nema mjesta i da mu ne mogu pomoći. Zašto ne postavimo takvo pitanje?!

Da li smo bili blizu toga?

Jesmo, jer smo se grčevito borili s vremenom da zadržimo broj zaraženih na niskom nivou i da se u isto vrijeme snalazimo, ulažemo u adaptaciju nekih davno napuštenih objekata, koji su bili predviđeni za rušenje, i da ih pretvaramo u bolnice. To je u tom momentu radio čitav svijet. Na svu sreću, nismo doživjeli sudbinu Italije, Španije i još nekih zemalja. Znam da bi mnogi likovali i radovali se tome, kako bi mogli onda uprijeti prstom u nas i reći da smo mi odgovorni, jer smo bili nesposobni. Nismo smjeli čekati da nam mobilna bolnica zatreba. Išli smo logikom “šta ako nam bude trebala”. Šta ako naglo skoči broj zaraženih, recimo u Hercegovini, Prijedoru, Bijeljini… Ova mobilna bolnica bi se u tom slučaju mogla raščlaniti i postaviti, na primjer, na 10 lokacija po 50 kreveta. To je bio jedini razlog zašto smo se odlučili za ovu kupovinu. Radili smo sve što je bilo moguće da spriječimo da nam ta bolnica zatreba i da sačuvamo ljudske živote. Na žalost, nismo uspjeli spasti sve živote. Želim još jednom da uputim iskreno saučešće svim onim građanima čiji se voljeni, na žalost, nisu uspjeli izboriti s virusom.

Da li ste zadovoljni onim što je napravljeno na suzbijanju pandemije u Srpskoj?

Važne su činjenice, a one govore da smo sačuvali naš zdravstveni sistem i da smo uspjeli da pandemiju održimo pod kontrolom kako nam se ne bi desio italijanski scenario. Kada pogledam unazad i sjetim se kakvo je stanje bilo u martu i aprilu, kada su svi bili u strahu i panici, a morate donositi odluke hladne glave i u isto vrijeme gledate slike stotine mrtvih i zaraženih od Italije, preko Španije, Francuske i drugih zemalja. Šta ste mogli očekivati u Srpskoj nego da se isto i nama može desiti. Sve što smo radili, a pokazalo se danas da smo radili na ispravan način, bilo je da spriječimo upravo taj scenario. Mi smo mala ekonomija, mala zajednica i naši finansijski resursi su ograničeni, naši zdravstveni resursi su ograničeni, naše mogućnosti su značajno manje nego sve zemlje koje sam nabrojao. Pokazali smo da smo jednim oranizovanim radom, dobrom koordinacijom, dobrim mjerama i dobrim odlukama koje smo donosili, uspjeli staviti pandemiju pod kontrolu. Po ko zna koji put ću se zahvaliti našim građanima koji su poštovali sve naše mjere, jer da nisu bili odgovorni i da nisu poštovali sve te mjere, mi ne bi mogli imati sve ove rezultate koje imamo. Zašto ne pomenuti i podatak da nijedan zdravstveni radnik u Srpskoj nije zaražen u kovid ambulantama i odjeljenjima. Mnogi ne mogu da se time pohvale. To znači da je naš zdravstveni sistem funkcionisao dobro i po svim preporukama SZO, kao i da su naše procedure bile ispravne i da smo kao Srpska obezbijedili dovoljno zaštitne opreme za naš zdravstveni sistem, naše ljude, doktore, medicinske sestre, tehničare i sve one koji su svakodnevno po nekoliko sati morali raditi sa zaraženima. Mi smo za nepuna dva i po mjeseca u zdravstveni sistem Srpske uložili skoro 100 miliona KM.

Opozicija je kritikovala rebalans budžeta, jer smatraju da nije potrebno dodatno zaduživanje kod stranih kreditora već da treba praviti uštede i odustati od nekih investicija i projekata. Kako komentarišete ove kritike?

Opozicija nas kritikuje za sve i svašta. Bilo je kritika kao i da nismo imali neke svoje rezervne fondove i slično. To nije tačno. Mi smo za 2019. godinu imali suficit od 70 miliona maraka, a imali smo konsolidovani suficit iz nekog ranijeg perioda u iznosu od 30 miliona KM. To je ukupno 100 miliona KM. Zajedno s prodajom obveznica Republike Srpske na samom početku pandemije obezbijedili smo još dodatnih 135 miliona KM. U suštini mi funkcionišemo sve ovo vrijeme s tim novcem. Iz koji dodatnih sredstava bi mi isfinansirali sve ove obaveze koje smo davali privredi – doprinose za mart, plate i doprinose za april, doprinose i dio plata za maj… Isplaćivali smo plate onima koji su ostali bez posla za vrijeme pandemije, odnosno za one privredne subjekte ili djelatnosti koje su našim mjerama bili onemogućeni da rade kako bi se spriječilo širenje pandemije. Onda smo obuhvatili i one koji su na indirektan način pretrpjeli štetu. Dakle, ukupna davanja za zdravstveni sektor i ono što je planirano realnom sektoru iznosi negdje oko 250 miliona maraka. Ako u tom rebalansu budžeta imamo projektovano da će nam prihodi biti manji za 240 miliona KM, a da smo već planirali davanja zdravstvenom i realnom sektoru u iznosu od 250 miliona KM, postavljam pitanje od kojeg novca. Ne raste novac na drvetu. Mi smo se i više nego odgovorno ponašali u ovom periodu i mislim da to smeta našim kritičarima. Očekivali su da se nećemo snaći u ovoj situaciji i da ćemo na neki način podleći pritisku, koji je zaista bio velik. Nije lako biti premijer u vrijeme kada imate takvu pandemiju svjetskih razmjera, koja je puno jače ekonomije i države stavila na koljena. Mogao sam se i ja za vrijeme pandemije skloniti kao što su mnogi uradili. Mnogi su bili nevidljivi u protekla dva i po mjeseca. Kada su vidjeli da je ofanziva prošla, izmigoljili su iz svojih skrovišta i ‘ajmo sada kritikovati. Ne patim od kritika, nisam opterećen ni da me neko hvali.

Postoji strah da nas na jesen čeka novi talas pandemije. Da li opet možemo da očekujemo zatvaranje granica, izolaciju i sve ono što smo imali u protekla dva mjeseca?

Još niko nema odgovor do kada će pandemija trajati, da li će se ponovo vratiti i slično. Neki tvrde da nas na jesen čeka novi talas, ali to je sve za sada u domenu nagađanja. Mislim da smo na neki način ovim dosadašnjim mjerama edukovali naše građane kako bi znali šta trebaju da rade i na koji način se zaštititi – poštivajući mjere, noseći zaštitnu opremu, držeći fizičku distancu, izbjegavajući velike skupove u zatvorenom prostoru, a najviše s nepoznatim osobama koje dolaze sa strane, jer nikada ne znate gdje može biti neko žarište i gdje u nekom momentu možete pokupiti taj virus. Znači, od naše odgovornosti, odnosno svakog pojedinca, leži uspjeh u borbi protiv ovog virusa. Ukoliko nam se virus vrati na jesen u još većem obimu, bićemo spremniji da ga dočekamo nego što smo bili u martu ove godine.

S obzirom na to da će budžetski prihodi do kraja godine biti manji za 240 miliona KM, da li će doći do smanjenja plata ili otpuštanja radnika u javnom sektoru?

Znam da ima zahtijeva da se smanjuju plate u javnom sektoru, ali u ovom momentu ne razmišljamo o tome. Smanjenje plata znači smanjenje javne potrošnje. Nije nam to cilj. Naš je cilj da povećamo javnu potrošnju i da time doprinesemo oporavku naše privrede. Ako nam padne javna potrošnja, pojaviće se inflacija, nedostatak novca, prometa roba… a to onda vodi još više u krizu. Želimo da podstaknemo i lokalne zajednice da i oni upumpaju što više novca na tržište u Republiku Srpsku kako bi se javna potrošnja povećala. Zbog pandemije koja nas je zadesila imamo oko 4.300 radnika koji su ostali bez posla, od toga je preko 2.500 onih koji su radili na određeno vrijeme. U istom periodu oko 2.700 građana je našlo novo zaposlenje. Naš odnos i uzajamno povjerenje između Vlade i poslovne zajednice doveli su do toga da sačuvamo radna mjesta, da ne dođe do masovnijeg otpuštanja radnika. Formirali smo i garantni fond uz pomoć kojeg ćemo pomoći preduzetnicima da lakše dođu do kredita i pokrenu svoj biznis. Omogućićemo poslovnim bankama da našim privrednim subjektima plasiraju 200 miliona maraka kreditnih sredstava. Mi s našom garancijom u suštini garantujemo 50 odsto tog kredita. Već imamo u IRB jednu kreditnu liniju i za pomoć lokalnim zajednicama, gdje ćemo i njih stimulisati da i oni finansiraju investicione projekte koji su za dobrobit građana koji žive na tom prostoru.

Najbolje studente čeka zaposlenje

Kada prođe pandemija nastavićemo s aktivnostima koje smo pokrenuli prošle godine, a riječ je o zapošljavanju najboljih studenata s dva javna univerziteta u Republici Srpskoj. Prošle godine je 35 studenata generacije dobilo posao, odnosno odradili su pripravnički staž i sada će dobiti stalni posao. Isto ćemo učiniti i ove godine. To je i moj lični doprinos tim mladim ljudima u Srpskoj, koji svojim radom, trudom i zalaganjem pokazuju da to zaslužuju. Želimo da im se odužimo i da ih zadržimo u Srpskoj jer su oni naša budućnost. Ne treba da školujemo talente i da ih pustimo da tek tako odu u inostranstvo. Želim da vide da neko cijeni njihov rad i trud i da im omogućimo da rade i da stvaraju u Srpskoj.

U svakoj krizi ima časnih i poštenih

U vrijeme najveće krize u Srpskoj bio je veliki broj odgovornih i časnih ljudi koji su izdvajali svoja sredstva i donirali ih zdravstvenim ustanovama, nabavljali zaštitne maske, rukavice, odijela, respiratore i sve što je bilo potrebno našim institucijama. Samo na prostoru Bijeljine za manje od tri dana na moju inicijativu, koju sam prenio kod par privrednika, okupilo se nekoliko desetina ljudi koji su skupili milion i po KM za nabavku 25 respiratora za potrebe zdravstvenog sektora. Ovih dana sam bio u Foči, gdje smo otvorili laboratoriju za testiranje na korona virus. Oprema za tu laboratoriju kupljena je zahvaljujući i sredstvima koja su obezbijedila Udruženje poljoprivrednih proizvođača – mljekara Republike Srpske i Udruženje povrtlara RS. Jedan privredni subjekat iz Stanara je odvojio milion KM i nabavio osam sanitetskih vozila za zdravstveni sektor Srpske. Zahvaljujem se ovom prilikom svim tim ljudima, od Trebinja do Novog Grada, koji su se odazvali na naš poziv i pomogli. Neki su uplatili sredstva u Fond solidarnosti. To je veliki gest velikih ljudi u teško vrijeme. A veliki ljudi su i oni koji su donirali jednu KM ili 10 KM, u skladu sa svojim mogućnostima, istakao je Višković.