Dom zdravlja Trebinje, nakon više godina, ponovo je postao svijetli primjer domaćinskog rada, o čemu svjedoče redovne plate, uplate poreza i doprinosa, kao i pozitivno poslovanje, rekla je Srni direktor ove zdravstvene ustanove Branka Drašković.

Zahvaljujući zajedničkom radu, trudu i razumijevanju novog menadžmenta i zaposlenih, kaže Draškovićeva, ova zdravstvena ustanova je napokon izašla iz teške situacije, u kojoj je bila do prije nešto više od godinu dana.

Ona je potvrdila da je menadžment zatekao dug od 8.447.000 KM, na koji nisu mogli da utiču, ali da su uspjeli da prošlu godinu završe bez dugovanja.

Draškovićeva dodaje da su pribjegli nepopularnim mjerama kada je riječ o platama, ali uz razumijevanje radnika.

„Plate smo smanjili na najniži koeficijent, što nije bilo jednostavno, ali su radnici shvatili da je to jedini način da izađemo iz situacije u kojoj smo bili. To je jedno domaćinsko poslovanje. Teret takvog poslovanja snose svi zaposleni“, napominje Draškovićeva i dodaje da je svima bilo najvažnije da se ne dovede u pitanje nivo usluga koje pružaju pacijentima.

Ona ističe da poslije ovakve stabilizacije dolazi na red podizanje nivoa zdravstvene zaštite, napominjući da je planirana kupovina nekoliko aparata, od kojih će jedan biti ginekološki, te obnova voznog parka za potrebe Hitne medicinske pomoći.

Sredstva će, kaže Draškovićeva, obezbijediti Grad Trebinje i Dom zdravlja.

Kroz službe Doma zdravlja mjesečno prođe od 12.000 do 14.000 pacijenata, a u prosjeku mjesečno bude 500 kućnih posjeta.

Radom menadžmenta, koji je na funkciju stupio prije nešto više od godinu dana, zadovoljni su i u Samostalnom sidikatu Doma zdravlja.

Predsjednik ovog sindikata Rajka Milinković, koja je i glavna sestra u službi Hitne medicinske pomoći, potvrdila je da su plate redovne, da se uplaćuju doprinosi i da nema prijema novih radnika.

„Velika je razlika u odnosu na prethodne godine. Sada se ne može desiti da pacijenta vratimo da kupi lijek, jer ih imamo“, ističe Milinkovićeva.

Ono što im nedostaje i što treba hitno nabaviti, naglašava ona, jesu vozila za hitnu službu, odnosno terensko vozilo, jer su postojeća stara više od 20 godina.

„Pacijent nam je prioritet i želimo da do svakog stignemo na vrijeme, a veoma je riskantno ako nemamo vozila koja mogu da odgovore potrebama“, navodi Milinkovićeva.