Trebinje bi trebalo da dobije i spomen obilježje poginulim borcima Jugoslovenske vojske u otadžbini i nevinim žrtavama Drugog svjetskog rata.

Inicijator izgradnje je lani osnovano udruženje potomaka i poštovalaca koje nosi isto ime, a koje je ujedinila želja da svojim najbližima i sugrađanima – zaboravljenim rodoljubima i nevinim žrtvama ideološkog fanatizma „lijevih skretanja“ – povrate decenijama uskraćivano dostajanstvo, poštovanje i spomen.

Predsjednik udruženja Dražen Čučković kaže da će spomenikom Trebinjci barem simbolično ispraviti istorijsku nepravdu u kojoj su ljudi, naši sugrađani, dva puta ubijani: prvi put fizički, a potom, pod pritiskom ideoloških zabrana – i osudom na zaborav.

„Svi ti ubijeni – u matičnim su knjigama rođenih, ali su njihova imena izbrisana iz knjiga mrtvih. Oni nikad i nigdje nisu spomenuti kao žrtve rata. Svi naši sugrađani koji baštine tradicije Jugoslovenske vojske u otadžbini, koji imaju bol neprebol za svojim ubijenim i nestalim, svi čije su porodice zbog nakaradne ideologije pretrpjele različite nevolje i torture – konačno će imati mjesto gdje će moći da zapale svijeću“, kaže Čučković.

Spomenik bi trebalo da bude izgrađen na zelenoj površini kod Kamenog mosta, na Obali Luke Vukalovića, a kako bi dobio istorijski i estetski prikladan sadržaj – u saradnji sa Gradom Trebinjem i Eparhijom zahumsko-hercegovačkom i primorskom raspisan je i međunarodni konkurs za izradu idejnog rješenja.

Konkurs je otvoren do 20. februara, a tri najbolja rješenja biće novčano nagrađena sa 5.000, 2.000, odnosno 1.000 KM, koje su obezbijedili Gradska uprava, eparhija i udruženje.

Čučković ističe da je svrha konkursa – da se dođe do kvalitetne arhitektonske ideje, sa autentičnim motivima iz ovog istorijskog konteksta, ali i u skladu sa estetičkim mjerilima najbolje spomeničke prakse, kako bi izgledom i sadržajem spomenik bio istinski ukras našeg grada.

Pristigle prijave razmatraće komisija u kojoj su, uz predstavnike udruženja, Grada Trebinja i Eparhije – i stručnjaci sa Arhitektonskog fakulteta u Beogradu.

„Cilj je da se napravi kvalitetno rješenje, koje će zadovoljiti i u simboličnom, i u kulturnom, i u istorijskom, ali i estetskom smislu. Pošto smo svjedoci da se kod nas standardi u spomeničkoj kulturi prilično ne poštuju a kriterijumi su sve niži – naša je želja da ovaj spomenik bude u najljepšem smislu ogledalo Trebinja“, kaže Čučković.

Baštinjenjem u vrijeme socijalizma zabranjivane i kompromitovane slobodarske tradicije, nije im cilj, kaže, da obnavljaju stare rane ili izazivaju neke nove raskole.

Bezumlju srpskih ideoloških podjela spomenik će prkositi – upravo porukom pomirenja.

Čučković ističe i da praštanja nema bez kajanja, ali ni sreće za buduća pokoljenja bez narodne sloge i jedinstva. To je, podsjeća on, naš narod u praksi najbolje pokazao u posljednjem Odbrambeno-otadžbinskom ratu, kada su u istim redovima, rame uz rame, Srpsku stvarali potomci učesnika ili žrtava Drugog svjetskog rata sa obje ideološki zavađene strane.