Nakon Drugog svjetskog rata u nekolika talasa kolonizacije veliki broj Hercegovaca i Crnogoraca napustio je svoja ognjišta i krenuo put  Vojvodine. Poslije 70 godina potomci iseljenika nastoje da stvore veze sa rodnim krajem roditelja organizujući brojne susrete. Na Trojičin dan u Goliju je stigla grupa od šezdesetak iseljenika iz Vrbasa. 

Osamdesetpetogodišnji Ljubomir Doknić sa svega 16 godina otišao je iz sela Zlostup u Vrbas gdje ga je sačekala nepregledna vojvođanska ravnica nespojiva sa tvrdim crnogorskim kršem koji je u njemu živio kao sjećanje. Prvo što je dotakao kada je prešao granicu je golijski kamen.
„U Vrbas sam otišao davne 1946. godine. Jako osjećanje i nostalgija natjerali su me da dođem na ovo tle “, priča Ljubomir, jedan od brojnih Golijana koje je kolonizacija odvela daleko od rodnog sela.
Odlazile su cijele porodice... Tražili su bolje uslove za život, ipak nijesu se svi mogli privići na njih i vraćali su se na napuštena ognjišta. Ali i u Vojvodini ih je ostalo dosta.
Prvi talas kolonizacije desio se 1945. godine, drugi 1956. a Golijani su odlazili i kasnije. Prema zvaničnoj evidenciji 93 domaćinstva iz Golije nastanjena su u Bačkoj.
U Vojvodini su stvarali svoje porodice. Od 60-ak gostiju koji su stigli iz Vrbasa samo su dvoje rođeni Golijani. Ostale je neka neobjašnjiva nostalgija dovela u rodno mjesto svojih roditelja ili djedova.
„Došli smo da vidimo odakle su nam korijeni. Neopisivo je kako su naši djedovi bez fizičke veze sa Golijom uspjeli da nam prenesu ljubav“, kaže Milan Doknić.
Sanja Doknić je prvi put vidjela kraj odakle su preci njenog supruga i nada se da će opet doći. Golija je kaže podsjeća na rodnu Dalmaciju.
Zahvaljajući Zavičajnom udruženju Golijana iz Vrbasa golijski iseljenici održavaju veze sa dalekim crnogorskim selima . Udruženje se prvi put okupilo prije 20 godina a prije četiri godine obnovilo rad. Organizatori su brojnih aktivnosti kojima nastoje produbiti vezu između dva kraja .
„Organizovali smo promocije knjiga i prikazivanje dva dokumentarna filma- Golija i ja i Goliji za vekove. Organizujemo i tradicionalne Golijske večeri , već 20 godina“ , kaže Branislav Perović, predsjednik udruženja.
Da se gosti osjećaju lijepo potrudili su se domaćini koji su za njih organizovali prijatno druženje, upoznali ih sa istorijom ovog Golije i pokazali sve ljepote koje se kriju u ovom naizgled surovom i kamenitom kraju.

Marija Manojlović