Presuda srpskom generalu Ratku Mladiću, koja će biti iznijeta 22. novembra u Hagu, biće posljednja velika odluka Haškog tribunala.

Ovaj sud, koji će ostati upamćen kao jedan od najkontroverznijih u istoriji, zatvara se 31. decembra. Zvanična ceremonija zatvaranja biće održana 19. decembra, u danu kada Srbi slave jednu od svojih najvećih slava, Svetog Nikolu, pišu „Novosti”.

Tribunal su formirale Ujedninjene nacije prije 24 godine da donese pravdu žrtvama i pomiri zavađene narode u regionu.

„Kada sam prvi put došao u Tribunal 8. novembra 1994. godine, moj prvi utisak je bio da se sprema velika predstava političkog suda”, prisjeća se Milan Vujin, prvi srpski advokat u Hagu, koji je branio Dušana Tadića.

Epilog je sljedeći: optuženo je 161 lice, od kojih su više od polovine Srbi – njih 108, a osuđeno 63. Kada se saberu kazne zatvora, Srbi su dobili više od hiljadu godina robije. U Hagu je umro Slobodan Milošević ne dočekavši kraj procesa, u pritvorskim jedinicama umrla su još četvorica Srba, neki su preminuli po raznim kazamatima.

Tribunal je na svoj spisak traženih stavio cijeli vojni i politički vrh Republike Srpske i Srbije. Srbija je od Vidovdana 2001. godine, kada je izručen Slobodan Milošević, tamo poslala još jednog svog predsjednika – Milana Milutinovića, zatim predsjednika Srpske Radovana Karadžića, predsjednika vlada, načelnike generalštabova, ministre unutrašnjih poslova i mnoge druge političke, vojne i policijske rukovodioce.

U Hagu su trenutno i Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Karadžić je prvostepeno optužen na 40 godina robije, sada je u toku žalbeni postupak. Mladić čeka prvostepenu presudu. U Hag su dospijevale uglavnom vođe paravojnih i terorističkih organizacija, koji bi, po pravilu, bili optuženi za nešto što nisu uradili i – puštani su na slobodu. Među njima – Orić, Haradinaj, Gotovina, Markač koji su, po Haškom tribunalu, nevini.

Milan Vujin kaže da je Tribunal sudio pristrasno i da ni na koji način nije doprinio pomirenju, već naprotiv, odluke koje je donosio doprinijele su još većem suprotstavljanju naroda i vjera.

„Uzroke za pristrasno ponašanje Tribunala treba tražiti u samoj osnovi koja je pronađena za formiranje suda, a to je izveštaj komisije UN o razaranjima u Sarajevu, a da niko nikada nije ni pomenuo razaranja u ostalim delovima bivše BiH, posebno u onim gde su živeli Srbi”, kaže Vujin.

I Zdenko Tomanović, koji je u Hagu branio Slobodana Miloševića, smatra da Hag nije ispunio nijedan zadatak.

„Nije doprinio suočavanju sa prošlošću. Nije doprinio ni uspostavljanju povjerenja i saradnje u regionu. Naprotiv, od početka rada produbljuje nesporazume”, rekao je Tomanović ranije za „Novosti”.

„Srebrenica je najveća greška Tribunala”, kaže Branko Lukić, advokat Ratka Mladića, „postoji pet različitih cifara kada je riječ o broju žrtava u Srebrenici. To je neozbiljno”.

Da je učinak suda mršav smatra i Rasim Ljajić, dugogodišnji predsjednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Hagom.

„Jedan cilj je bio da počinioci najtežih krivičnih djela budu kažnjeni, a mnogi su na slobodi. Drugi cilj je bio da žrtve dobiju neku satisfakciju, ali ako pitate njihove porodice, ni one nisu zadovoljne, a ni treći cilj – pomirenje u regionu – nije postignut, jer su narodi međusobno udaljeni svetlosnim godinama”, zaključuje Ljajić. Sud će, i nakon što formalno prestane da postoji, preostale zadatke obavljati preko tzv. Mehanizma suda (MMKS). On će odlučivati o žalbama ili pomilovanjima optuženih koji izdrže dvije trećine kazne. Mehanizam će biti u istoj zgradi u Hagu, Teodor Meron će ostati predsjednik, ali će sudije raditi po pozivu. Plaćaće ih, kao i do sada, Ujedinjene nacije.