Iako slijepa i slabovida lica u Republici Srpskoj već 20 godina obilježavaju Međunarodni dan bijelog štapa, i do samog štapa, kako kažu, teško dolaze.

Prema riječima Branka Suzića, predsjednika Saveza slijepih RS, Fond zdravstvenog osiguranja RS refundira im svega 26 KM jednom u tri godine za ovo pomagalo, čija vrijednost, ako je iole kvalitetnije, prelazi i 120 KM, a dodatan problem predstavlja što ga na tržištu RS i nema, pa ga nabavljaju iz inostranstva.

Prema riječima Miroslava Mandića, predsjednika Gradske organizacije slijepih Banjaluka, bijeli štap nije samo jedno od najstarijih pomagala za kretanje slijepih osoba, već je i simbol prepoznavanja ovih lica u društvu.

"Pored bijelog štapa postoje druga pomagala za kretanje, kao što su psi, ali ona su mnogo skuplja, pa je bijeli štap osnovno pomagalo", ističe Mandić.

On kaže da slijepe osobe žele ravnopravan položaj u društvu, kao i adekvatnije uslove za život.

"Ove godine cilj je ukazati na problem kretanja slijepih lica i činjenicu da su sada površine za kretanje na istom nivou, i vozila i biciklisti i pješaci kreću se istom trakom. Ne vodi se briga o bezbjednosti slijepih lica i njihovim potrebama u saobraćaju, zato želimo apelovati na urbanističke stručnjake da obrate pažnju na preporuke Svjetske asocijacije slijepih, ali i naše organizacije", poručuje Suzić.

Dodaje da zbog tihog rada motora vozila, ali i bicikala, može lako doći do nesreće, jer ih ova grupacija ljudi ne može registrovati na vrijeme.

"Potrebno je na trotoarima posebno odvojiti ivičanjcima prostor za kretanje ove populacije, obezbijediti više semafora sa zvučnom signalizacijom, ali i pronaći rješenja za kružne tokove, koji postaju sve prisutniji", pojašnjava Suzić.

Ističe da je najneophodnije probuditi svijest građana o ovakvim licima te da pripaze na njih u saobraćaju.

Kaže da u zadnje vrijeme nadležni ipak obraćaju više pažnje na ovu populaciju.

"Formirana je radna grupa zadužena za naša pitanja i zahtjeve u cilju poboljšanja statusa slijepih i slabovidih lica. Osnovni cilj nam je da se socijalni status poboljša, pogotovo kad su u pitanju materijalna davanja i kad su u pitanju servisi za ovu kategoriju građana. Želimo i da se poboljša status organizacija osoba s ovim invaliditetom, da se obezbijedi kvalitetnija sistemska podrška od strane države koja bi doprinijela sigurnosti u radu", navodi Suzić.