Polazak u vrtić predstavlja veliku promjenu u životu djeteta, ali i roditelja, i to ponajviše zbog toga jer dijete iz poznate, sigurne okoline prelazi u nešto novo i nepoznato.

Kako bi se dijete prilagodilo novoj sredini, biće potrebno određeno vrijeme tokom kojeg i roditelji moraju biti strpljivi te spremni na moguće negodovanje, plač ili tugu djeteta.

Neka djeca reaguju burnije, a neka ne pokazuju veće promjene u ponašanju. Ali sva negodovanja tokom prilagođavanja su prolazna i dobro je da roditelji budu pripremljeni na njih kako bi djetetu mogli što bolje pomoći u početnim problemima kroz koje svako dijete prolazi. Dok je nekoj djeci potrebno samo nekoliko dana, drugoj navikavanje traje i po nekoliko mjeseci.

Vrtići imaju svoj tok adaptacije. Treba pratiti taj tok, ali i ritam svog djeteta. Nekoj će djeci biti teško na početku, dok će neka "krizu" imati tek kasnije, kad se roditelji najmanje nadaju. Treba prihvatiti da je dijete tužno, zbunjeno, ljuto i preplašeno, odnosno svaku emociju koja se pojavi. U tom trenutku roditelji mu moraju pomoći tako što će prepoznati kako se osjeća, imenovati taj osjećaj te mu objasniti da je to normalno, da ga razumiju i da su uz njega.

Djetetu će biti lakše ako se istovremeno ne treba nositi i s roditeljskim strahom od separacije, koji vrlo lako prepoznaju i upiju. Djeca su kao spužvice koje imaju svoje osjećaje, ali upijaju i ono što se događa s roditeljima, i to treba imati na umu.

Vrtić je svakako prilika za socijalizaciju, sticanje novih prijateljstava, usvajanje navika, pravila, osamostaljivanje, učenje novih vještina, i prilagođavanje će proteći lakše ako je dijete i ranije imalo doticaj sa sličnim aktivnostima.

Naime, djeca prezaštitničkih roditelja boje se suočiti sama s novim situacijama. Zato je izrazito važno iskazati djetetu povjerenje da može samo obavljati u početku jednostavnije, a kasnije sve složenije radnje. Dijete koje povremeno provede vrijeme kod bake ili prijatelja stiče povjerenje i sigurnost da će se roditelji vratiti. Osim toga, sve pripreme i promjene bolje su kad ih radimo postepeno, pa nije poželjno uvoditi nove navike i aktivnosti paralelno s polaskom u vrtić.

Tokom prilagođavanja na vrtić postoje tri osnovna tipa adaptacije: laka, srednje teška i teška adaptacija. Lakom se smatra kad dijete u roku od dvije sedmice prihvati promjene, što znači uglavnom i da je uspostavilo sigurnu i stabilnu emocionalnu vezu s roditeljima. Srednje teška adaptacija smatra se ona kod koje promjene u ponašanju traju do mjesec dana. Ima djece i koja se izuzetno teško navikavaju, a poremećaji u ponašanju traju i do šest mjeseci. To se smatra teškom adaptacijom. Obično je prisutno više nepovoljnih faktora, poput češćeg obolijevanja ili nepovoljnih porodičnih uslova.

Nikako nemojte viriti u sobu da vas dijete vidi, plakati na odlasku, bježati iz sobe bez pozdrava ili tražiti njihovu dozvolu za odlazak. To samo otežava proces.

Vrijeme za osamostaljivanje

Prije polaska u vrtić dijete treba učiti da glasno pozdravi prijatelje, komšije, da pruži ruku, kaže kako se zove te da u komunikaciji sa drugima gleda u oči onih s kojima razgovara. Naučite dijete da se samostalno oblači i da samo pokuša oprati zubiće. Ne radite sve umjesto njih.

Komunikacija je najvažnija

Djetetu će pomoći ako roditelji s njim razgovaraju o vrtiću, ljudima i đeci koja su tamo, aktivnostima te rutini koja ga čeka. Pritom je važno dati informacije za koje znaju da su istinite i ostvarive, a ne im davati lažna obećanja.