Kada čovjek ne bi gledao televiziju, pratio internet, čitao novine, nikada ni pretpostavio ne bi da su se jedan princ i princeza odlučili da prvi dio medenog mjeseca provedu baš na Ivanici.

Na Ivanici, najjužnijem dijelu BiH, mjestu u kome Srbi žive u velikom broju, i mjestu, sa koga oni u šali kažu, jedinom srpskom vidikovcu na more.

Nepunih sedam dana, nakon što ih je vladika šumadijski Jovan vjenčao u crkvi na Oplencu, princ Đorđe Karađorđević i princeza Felon, odlučili su se da dođu baš na Ivanicu.

„Ovdje na Ivanici, nadomak mora, u Trebinju gdje sam nakratko bio, i u Hercegovini je zaista predivno. Nisam pogriješio. I moja supruga je oduševljena. Smješteni smo i uživamo u vili našeg prijatelja Jovice Božića“, kaže princ Đorđe.

Princeza Felon, koja je već naučila dosta srpskih riječi, i poprilično dobro vlada srpskim jezikom, interesovala se za mnoge detalje vezane za Hercegovinu. Princ Đorđe takođe. Skromni, tihi, znatiželjni i, što ne reći zaljubljeni, uopšte ne odavaju utisak jednog para iz najvišeg društva.

Unuk kralja Aleksandra Ujedinitelja i praunuk Petra Prvog Oslobodioca po izgledu liči na svoje pretke: visok, odlučan, pun simpatija prema svom narodu…željan da zna istoriju ovog dijela RS i srpskog nacionalnog korpusa. Ponekad se zapitamo i pitam se da li negdje u dubini oka i srca ima trunke onog hajdučkog sjaja Karađorđa Petrovića od kojeg su se tresle noge i Turcima, a Boga mi i Srbima.

Princ Đorđe sa sjetom kaže da je imao utisak da je u dosadašnjem dijelu života, između boravaka u Engleskoj i u Srbiji, imao utisak kao da vodi dvostruki život.

„Sa mojim narodom mi je najljepše.  U svim mojim privatnim i poslovnim planovima je Srbija i moj narod, želim da u njoj provodim sve više i više vremena. Naravno, za to su zaslužni i ljudi koje srećem i upoznajem. Ljudi koji me, bez obzira da li je vrijeme teško ili ne, redovno očaravaju. Zato mislim da je i moj zadatak, kao što je bio i zadatak mog oca Tomislava, da budem sa našim ljudima i da im koliko god mogu pomognem“, kaže Đorđe.

Istorija se, kao i uvijek u životu ponavlja. Princ Tomislav, Đorđev otac, je za vrijeme ratnih godina često dolazio u Hercegovinu i pomagao srpskom narodu.

Ljubavnoj priči Đorđa i Felon kumovao je karate. Njihove majke su se upoznale i postale prisne prijateljice na treninzima karatea, i ovaj par se ovom borilačkom veštinom bavi od malih nogu. Princ Đorđe je nosilac crnog pojasa, ali Felon je, kako kaže, mnogo uspješnija.

„Bila je prvakinja Velike Britanije i evropska šampionka u karateu, a osnovaće i Akademiju u kojoj će podučavati mlade“, kaže on.

„Vjerovala sam svaku riječ koju mi je Đorđe o Srbiji rekao. A sve je ljepše i bolje. U meni ima škotske krvi, a Škoti i Hercegovci su, čini mi se, poprilično slični. Pomalo učim i srpski jezik, naučila sam da igram i srpsko kolo i svaki dan je sve ljepši i ljepši“, kaže princeza Felon.

Najslađi mjesec, najmlađeg bračnog para Karađorđevića teče. Mladenci uživaju i spremaju se da se vrate u Srbiju. „Tamo nam je srce“, kažu gotovo u glas i Đorđe i Felon.

Englesko pivo u Srbiji

„Namjeravam da u Srbiji ovih dana otvorim, zajedno sa gospodinom Božićem, fabriku originalnog engleskog piva. Zove se Princ Pivo. Hajde da malo engelskog piva proizvodimo i u Srbiji“, sa osmjehom kaže Princ Đorđe.

„Kojekude“

Iako princ Đorđe više nego dobro govori srpski jezik, zainteresovala ga je riječ „kojekude“ po kojoj je njegov davni predak Karađorđe Petrović bio poznat. „Prava riječ za vrijeme u kome je moj predak živio. Ipak pronašao je uspješan put za svoj narod“, kaže princ Đorđe.

Ratomir Mijanović