„Fajront u Sarajevu“ autobiografska knjiga Nenada Jankovića, poznatijeg kao Dr Nele Karajlić, promovisana je danasi u bašti hotela „Platani“, a u organizaciji Pokreta „Pozitivna Srpska“.

Intimna – i opora i duhovita priča jednog od velikana eks-ju rok scene „o odrastanju, sazrijevanju i starenju u jednoj zemlji koja se krvavo raspala, a onda formirala slobodnu teritoriju u našim sjećanjima“ među čitaocima bilježi izvanredan uspjeh, o čemu svjedoči čak šest izdanja za manje od godinu dana, te blizu 100.000 prodatih primjeraka.

Karajlić kaže da je tajna uspjeha knjige u tome što piše o Sarajevu, ekspanziji rok muzice, tv serijalu „Top lista nadrealista“ i drugim „mitovima osamdesetih godina“ u bivšoj zemlji, o kojima se „danas priča kao o nekom veličanstvenom Periklovom dobu“, a iz persepktive pisca koji je bio „svjedok-saradnik tog vremena i aktivno je učestvovao u kreiranju tih mitova“.

„Središnje mjesto autobiografije je svakako mit o Sarajevu, gradu fenomenu koji je iz faze ‘tamnog vilajeta’ i grada kaznionice, kakvim je smatran u svih imperijama, bez ikakvih istorijskih osnova, prešao u fazu najomiljenjeg grada u bivšoj SFRj. Kako je moguće da, recimo, na 150.000 ljudi u opštinama Centar i Stari grad bude prodato više od 10 miliona ploča. I naposle, kako je moguće da takva jedna iznenadna kulturna eksplozija nestane za svega nekoliko dana i da se taj grad opet vratio u svoj mrak, mračniji i od onoga koji zovemo srednjovjekovnim“, istakao je Karajlić.

Rok muzika projekat Komunističke partije

„Čovjek mora biti dobar komad budale pa da pomisli da se rok muzika u Jugoslaviji počela svirati spontano. Jasno je bilo da je vrh Komunističke partije odlučio da se krajem 50. i početkom 60. godina puste djeca da malo izgledaju kao da smo na Zapadu, jer je time partija htjela da pokaže svijetu da mi nismo kao Rumunija ili Bugarska“, ponovio je Karajlić i među Trebinjcima svoju teoriju o nastanku ove popularne kulture u bivšoj Jugoslaviji.

Mini nastupom uoči promocije knjige “Rok simfonija” najavila večerašnji koncert u Kulturnom centru

„Onda se dešava preokret – onaj koji je to dozvolio zaboravio je da smo mi jako talentovan narod i da je nemoguće da to sjeme koje su posijali ne isklija nenormalnom brzinom. I te dvije-tri gitare, koje su prve u Beogradu zasvirale, napravile su među mladima skoro novu religiju. Za nas je to zaista bila religija. I više nije bilo načina da se to kontroliše“, tvrdi Karajlić dodajući da su i afere sa popularnim rok sastavima tog vremena bile samo pokušaji partije da represijom i podmetanjima ponovo uspostave kontrolu nad onim što je „tako snažno bujalo iz njihovog sjemena“.

Nadrealisti se samo trudili da budu uzbudljiviji od Dnevnika

Trebinjce je interesovalo – odakle onako smjele ideje za skečeve u serijalu „To lista nadrealista“, koji su u velikoj mjeri i predskazali buduća tragična zbivanja na prostorima bivše Jugoslavije.

„Bilo je dovoljno samo da otvorimo prozor. I ideje su same dolazile. Kako se sve to otjelotvorilo u zbilji – zaista ne znam. Sjećam se samo da sam sve vrijeme – od pada Berlinskog zida, na osnovu kojeg smo mi napravili skeč o onom sarajevskom zidu – osjećao neku tjeskjobu i strah da bi se nešto tako strašno moglo i obistiniti. Bilo je i nešto drugo – išli smo u terminu poslije TV Dnevnika, koji je bio veoma uzbudljiv jer su već počeli ratni sukobi. Shvatili smo da moramo biti uzbudljiviji od Dnevnika. Onda sam ja scenarija pisao tako da stvarnost bude predstavljena mnogo gore od onoga što se prikazuje u Dnevniku. Ali, što je posebno zanimljivo – sva ta proročanstva u skečevima očito ljudima ništa nisu značila“.

Olovka iz 1991. izabrala rat

Karajlić kaže da na temu uzroka tragičnih zbivanja u BiH uvijek insistira na svojoj tezi o „uzročno-posljedničnoj vezi između prvih izbora u BiH i rata koji je potom uslijedio“, dodajući da se danas zaboravlja da je postojao i drugi izbor, ali je volja naroda „zaokružila“ ratni scenario.

„Ta olovka je birala put. Naročito u onom drugom dijelu BiH to zaboravljaju – da su fizički i direktno zaokružili one koji su ih odveli u rat i godine opsade“, kaže Karajlić.

Cunami sa Zapada

„Za kulturni sunovrat optužujem kapitalizam, koji kao svoj cilj ima samo profit. Napad šunda, njegova eksplozija u 90. godinama i carevanje u današnjem vremenu je rezultat želje za profitom te šund industrije, koja je nama uvezena sa Zapada a jednaka je svuda u svijetu. Tajna rijaliti programa je u tome što je producent u jednom momentu shvatio – zašto bi davao Džeku Nikolsonu deset hiljada nečega po minuti, kad on to može da uradi i od običnih ljudi – stavi ih u sobu, uključi kamere i pusti ih da se tuku i jedu jedni drugima džigericu“.

S one strane uma

Karajlić kaže da trenutno radi na dvije nove knjige. U romanu, u kojem je glavni motiv i metafora kuća njegovog pradjeda u Solunskoj ulici u Beogradu, čitaocima će ispričati priču „o stogodišnjem putešestviju familije“ Janković, dok istovremeno piše i priče koje su, kako je pojasnio, i po konceptu i radnom naslovu zbirke – s one strane uma.

„Radi se o određenim istorijskim događajima kojima ja mijenjam tok istorije. Jedna priča je već izašla u zbirci priča o Gavrilu Principu. Druga bi trebala da izađe ove godine u zbirci pripovjedaka o Kosovu , a to je moja priča o bici iz 1389. godine, postavljena nadrealno – šta bi bilo da je Miloš umjesto noža Muratu ponudio sporazum? Da li bi nas danas bilo dvjesta miliona? Ili bi bili Turci?“, zapitao se uz smijeh Karajlić, dodajući da će među pričama „s one strane uma“ biti i jedna koja će, poput nekadašnjih nadrealista, ponuditi i viziju onoga što nas čeka u budućnosti.

„To je priča o jednom novom zidu. To nije više ni sarajavski, ni onaj berlinski – već pariški zid. Zid koji dijeli dvije civilizacije, i to u gradu koji bi trebalo da bude stjecište svih civilizacija“, kaže Karajlić.

Izvor: Radio Trebinje