Na praznik Svetog Vukašina Jasenovačkog u kripti Hrama Svetog Save na Vračaru održana je promocija Lagunine hit-knjige “Preko praga” čiji je autor preosvešteni vladika Grigorije.

U najreprezentativnijem prostoru srpske prestonice, ponosnom simbolu pravoslavlja, okupilo se oko 400 poštovalaca lika i djela preosveštenog vladike Grigorija da bi prodiskutovali o knjizi čije je prvo izdanje odavno razgrabljeno.

– Vladiku Grigorija smo kao autora dočekali raširenih ruku i doživjeli da prije beogradske promocije štampamo drugo izdanje, koje je danas pred vama – rekao je zadovoljni vlasnik izdavačke kuće “Laguna” Dejan Papić.

Veoma nadahnut osvrt na vladikin književni rad dala je magistar književnosti Danijela Jelić.

– Opisujući sudbine malih ljudi autor se trudio da u svakom liku pronađe njegov najbolji dio – rekla je Jelićeva primjetivši da se vladikino pisanje savršeno uklapa u njegov arhipastirski rad.

Akademik Ljubomir Simović ocjenio je da priče u ovoj knjizi daju dramatičnu sliku sudbine naroda u Hercegovini i ratova koji su se dešavali.

– Svi ratovi širom zemlje ukazuju se kao isti rat, sa istim zločinima i zvjerstvima i sa istim tragičnim rezultatom. Svaki novi rat ukazuje se kao nastavak prethodnog. Čak i kada su svjetski, kod nas su svi ratovi neizostavno vjerski i građanski – rekao je Simović.

On je naglasio da je posebna vrijednost knjige ta što predstavlja “dokument i svjedočanstvo o onom što je lično autor vidio ili zabilježio ono što su mu drugi tokom godina povjeravali.”

Simović je naveo da o knjizi ne može da govori, a da ne ukaže na sudbine ljudi koje su u njoj pojavljuju i da je, zapravo, najvažnije saznanje do kojeg pisac u knjizi dolazi saznanje da i u drugim narodima ima dobrih i plemenitih ljudi, a da i među njegovim narodom ima zlikovaca.

– Ta istina bi se mogla dopuniti i riječima njegove svetosti patrijarha Pavla koje vladika navodi u knjizi: Nemojmo tražiti uzroke naše nesreće samo u drugome – istakao je Simović i dodao da autor u knjizi ponavlja najvažnije saznanje – da i u drugim narodima ima dobrih ljudi, a i u vlastitom zlikovaca. On je kao primjer ukazao da se u Srbiji dešavaju neke stvari o kojima se ćuti.

– Štampa na sva zvona piše o prijetnjama koje dolaze iz Prištine o širenju Kosova do Niša, a o neprijatnom dočekivanju navijača Vojvodine od strane navijača Partizana niko nije prozborio ni ’A’. Danas imamo patriote čija je navijačka strast jača od nacionalne svijesti– zaključio je akademik Ljubomir Simović.

Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije rekao je da je prvi utisak koji se dobija čitajući ovu knjigu vedrina koja plijeni, te uspješno oslikani pejzaži, vedrih boja, tonova, praćeni pojem ptica, mirisima čempresa i livada, što se sve uklapa sa bogosluženjem u manastiru Tvrdošu.

Prema njegovim riječima, sva vedrina, ljepota, radost i svjetlost koja sija iz ove knjige može čovjeka da povuče i ka pogrešnom zaključku, ali kako se čita knjiga, svi ti vedri tonovi i glasovi i pejzaži samo služe da čitaoce uvedu u dublju tajnu.

– Služe da nas uvedu u to da se dotaknemo ljudskih sudbina, da se sa njima upoznamo, čak i do onog vrhunskog iskustva tragičnog, ali one tragedije koja je oplemenjena vjerom, čovječnošću, ljudskošću tako da to iskustvo tragičnog zapravo još više ističe plemenitost, dobrotu, vrijednost i ljepotu vjere – zaključio je vladika Joanikije.

Autor, preosvešteni vladika Grigorije govoreći o svojim uzorima u književnosti naveo je Iva Andrića, kao tvorca nedostižnog obrazca – kako bi trebalo pisati.

– Meša Selimović je rekao da čovjek može da ima samo dva razloga da piše: jedan je da je previše ambiciozan, a drugi razlog je ako ima nešto da ispovijedi – rekao je vladika Grigorije primjetivši da Selimović nije bio previše ambiciozan.

– Ja nemam hrabrosti da kažem da nisam ambiciozan, ali imam hrabrosti da kažem da imam mnogo toga da ispovijedim i da je pisanje oblik mog ispovijedanja – rekao je vladika Grigorije.
Potom se osvrnuo i na brojne neispričane priče.

– Ovdje za ovim stolom sjedi djevojka (Danijela Jelić), čiji je ujak (Dušan) ubijen u Lori samo zato što nije htio da pjeva ustaške pjesme. Zbog njegove smrti postiđeno se osjećaju oni koji su taj logor preživjeli – rekao je vladika Grigorije koji je odnedavno imenovan i na funkciju predsjednika Međureligijskog vijeća u BiH. On je naglasio da ova knjiga predstavlja i njegov vapaj da se ispoštuju različitosti naroda u Hercegovini, koje su dobre i koje ne treba potirati.

–Podjele nisu dobre i mržnja koja iz tih podjela izvire i ljude dijeli, nije dobra. Ono što sam pokušao jeste da stavim melem na rane tih ljudi, na njihove oči u kojima se vidi bol i ne samo na oči, već na sve ono što sačinjava čoveka – duša, duh, tijelo -rekao je vladika Grigorije.

Prema njegovim riječima, sve je ranjeno u Hercegovini, ali rane ne moraju samo da budu rane, već one mogu biti i prozori za blagodat božju.
Vladika Grigorije je pročitao odlomke iz svoje knjige i šaljivo objasnio da se za Lagunu opredijelio da bi dobio “Nobelovu nagradu”.

– Kad vidim koliko vas je došlo, onda mi veća nagrada nije potrebna – zaključio je vladika Grigorije koji se dugo zadržao potpisujući primjerke knjige.

Na ovoj promociji, pored mnogobrojnih gostiju, bili su i crkveni velikodostojnici predvođeni vladikama Irinejem (istočnoameričkim), Jovanom (slavonskim), proslavljeni srpski košarkaš Dejan Bodiroga, glumac Dragan Bjelogrlić, akademik dr Predrag Peško, predsjednik Udruženja Trebinjaca “Jovan Dučić” Žarko J. Ratković, legenda Crvene Zvezde Dušan Savić sa suprugom Marinom, diplomata Vuk Jeremić i mnogi drugi…

Trifko Ćorović/Slobodna Hercegovina