Drugi su me nazvali ,,čuvarom Starog mosta”, a ja živim skoro 50 godina od njega, on me hrani. Ne dolaze turisti kod mene zato što sam zanimljiv, nego što su Stari most i Neretva lijepi i od toga živim i naravno da to volim i cijenim, počinje svoju priču Safet Begović.

Begović je simbol zanatskih prodavnica, uvijek je odjeven u bijelo, bos je i veseo.

,,Mostar je nazvan gradom svjetlosti, a bijela boja je svijetla pa se zbog toga oblačim u bijelo. Ali ja tek živnem ljeti kad grane sunce u Mostaru, a zimi sanjam zimski san. Kada dođe sunce, dođu i turisti s njim i onda je to veselo i zaradi se i upoznaju se zanimljivi ljudi, tako da je tada život ispunjen ljepotom”, rekao nam je Begović.

,,Ja sam čovjek starog kova, imam 76 godina i kad sam otvorio radnju trebala mi je diploma da znam raditi, praviti bakreni nakit, popravljati stare stvari i tako izrađivati suvenire od drveta i metala. S vremenom se to izmijenilo jer je došla nova generacija kapitalizma i tu se gledalo samo na zaradu. Kada pređete preko Starog mosta od dućana do dućana vidjećete da su jednolični suveniri, svi imaju istu robu, sto radnja sa po hiljadu primjeraka istih stvari i to je dosadno i uvezeno. Nemaju ljudi alata u radnji da nešto sami naprave i nisu interesantni. Ja nastojim da napravim nešto što niko nema, a sada radim na narukvicama sa imenom”, komentarisao je.

Kazao je i kako u Mostaru najviše vidi turista iz Južne Koreje koji vole šarene suvenire, kič koji je jeftin i koji se prodaje mnogo, kako je naveo.

,,Prodaju se magneti sa Starim mostom, što je u redu, ali većina turista nema interesa za ručni rad i meni je dobar dan kad dođu Amerikanci, Nijemci i Francuzi koji imaju interes, koji razumiju nešto. Ja, takođe, i razgovaram s njima jer je za mene važno razgovarati s ljudima. Ja sam i posjećivao nekadašnje mušterije i studenti koji nemaju para kod mene su noćivali”, rekao nam je.

O tome koje priče voli pričati turistima je istakao: ,,Turistima pričam da su svi ljudi na svijetu jednaki, da ne postoje takve razlike u kulturama, da je to izmišljeno za one koji misle da je bolji od drugog. Ja da sam rođen u Italiji, bio bih katolik, da ste u Bagdadu, bili biste musliman, to je samo karma – takva sreća ili nesreća. Kada pogledate Zemlju iz vasione, vidite da je to jedno zrnce prašine i nigdje nisu našli života nego tu, a stalno ratovima uništavamo sami sebe”.

Na pitanje zašto hoda bos, odnosno bez obuće je rekao: ,,To je priroda. Ja sam kao dijete bos hodao i nije bilo cipela dovoljno tada. U prirodi sam bio i volim tradiciju i ono što sam navikao to radim. Starim, ali ne mijenjam se”.

,,Čovjek se jako brzo mijenja – ako je neko izbacio poderane pantalone na tržište i prikazao glumca ili glumicu da je tako obučen, onda djevojke moraju to kupiti. Oni su natjerani, nemaju svoj ukus. Da si prije nosio poderano, izviždali bi te. Gubi se identitet i svi se svrstavamo u jednu istu ravnotežu, uniformu i to je ono što ljudima fali – identitet”, zaključio je “čuvar Starog mosta”.