U Kulturnom centru Trebinje ponovo „zvonile zvonke pjesme“, iako Profesora Božidara Boba Vučura, dugogodišnjeg urednika Radio Trebinja, nije bilo tu.

A bio je... bila je njegova muzika, mališani kojima je u amanet ostavio muziku i lijepu melodiju ali i njegovi saradnici kojima je, nažalost njegovim odlaskom u vječnost, ostavio svoj Festival koji je godina sam organizovao i bio „kompozitor jedne od najlješih kulturnih melodija Trebinja“.

„Zahvaljujući njegovim prijateljima i saradnicima, od ove godine ponovo će, hvala Bogu, da 'Zvoni zvon zvonke pjesme'. Odlučili smo da u stvarnost donesemo ideju o ponovnom održavanju, odnosno o oživljavanju festivala koja je potekla sa nekoliko adresa. Uz podršku Bobove porodice, supruge Branke, sina Jovana i kćerke Nevene, najglasniji su bili Marko Resković, profesor  Milisav Sukonjica i eto moja malenkost uz veliku podršku, Gradske uprave i Radio Trebinja kulturnog centra i svih profesora muzike našeg grada. I svih onih koji vole našeg profesora“, kaže profesor Muzičkog u Gimnaziji Jovan Dučić Pero Bokić.

A da Profesor Bobo i dalje živi i živjeće u našim srcima svjedoče riječi Marije, nekada Ninković, a sada Tešić, dame koja je nastupala u takmičarkom programu prvog, odnosno drugog Festivala „Zvon zvonke pjesme“.

„Zaista sam srećna jer ovaj festival živi i  da ponovo „zvone zvonke pjesme“ u Trebinju. Zahvaljujući profesorovoj ljubavi prema muzici i djeci festival je opstao punih 20 godina i ostavio je zaista nemerljiv pečat u muzici grada Trebinja i bio je prva stepenica u muzičkom odrastanju mladih muzičara Trebinja. Mnogi od njih su nastupali u Banjaluci na Đurđevdanskom festivalu, na „Prvom glasu“ i mnogim drugim regionalnim festivalima. Pamtim ga kao jednog velikog zaljubljenika u muziku, divnu osobu ali prije svega čovjeka koji je nesebično dijelio svoju pozitivnu energiju“, rekla nam je Marija Tešić.

I na kraju, nije floskula, ali pobjednici su svi.

Svako od malenih pjevača, praćenih orkestrom Gimnazije Jovan Dučić, na svoj, odličan način, donijeli su neke od Profesorovih dječijih hitova.

Ali Stručni žiri i Žiri publike su donijeli odluke o najuspješnijim kojima je nagrade uručio Gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić.

Stručni žiri je radio u sastavu: profesor Silvana Stevanović, profesor, Dragan Jelačić i predsjednik, profesor Jelena Marić direktor Muzičke škole u Trebinju. Njihovim odlukama prvo mjesto osvojila je Nataša Janković, drugo Milica Cerovina, a treće Vera Bužanin. Žiri publike je radio u sastavu Suzana Lambeta, Nenad Ilić, nekadašnji učesnici Festivala, i Boban Bovan, odlučili su da je bolja od ostalih bila Milica Cerovina.

U pratećem dijelu programa nastupila je Marija Tešić i orkestar Gimnazije Jovan Dučić a Pozorišna sala Kulturnog centra bila je ispunjena do posljednjeg mjesta.

I nemojte zamjeriti na ovom, iako gramatički neispravnom, velikomslovu u riječi Profesore.

Naš Profesor Božidar Bobo Vučur  je to i te kako zaslužio.

Tačnije zaslužio je najveće moguće slovo.

Ovakve Festivale nemaju ni mnogo veći gradovi.

I na kraju... s obzirom da svaka pjesma nosi poruku i emociju evo i jedne Profesorove koju je 1972. pjevao veliki Zdravko Čolić.

Prolaze dani i godine duge,

Vrti se, vrti sve.

Razni problemi i sve što je lijepo

mijenjaju naše sne.

Kad’ kiša pada, ili snijeg se vije,

mirno je mirno sve.

A kad Sunce grane, i obasja Zemlju,

odnosi probleme te.

Dim-di-ri-di-ri-di-dam!

Zapjevaj sa mnom,

jer to je pjesma za tebe!

Dim-di-ri-di-ri-di-dam!