Od Rastka do Svetog Save – put svetitelja i prosvetitelja | Herceg Televizija Trebinje

Društvo

Od Rastka do Svetog Save – put svetitelja i prosvetitelja

Izvor: www.glassrpske.com | Datum:27.01.2025.

BEOGRAD – Dan Svetog Save, slava Srpske pravoslavne crkve i školska slava, obilježava se danas u znak sjećanja na jednu od najvećih ličnosti srpske istorije – prosvetitelja, prvog srpskog arhiepiskopa, utemeljivača srpske crkve, državnosti i školstva.


 
Ministarka prosvjete Slavica Đukić Dejanović povodom Dana Svetog Save uručiće pojedincima i ustanovama Svetosavske nagrade za 2024. godinu za postignute rezultate u oblasti obrazovanja i vaspitanja.

U čast Svetog Save širom Srbije, regiona i svijeta svake godine organizuju se svetosavske proslave i akademije pri crkvama, manastirima, školama i klubovima.

Dan Svetog Save posebno se obilježava u hramovima koji su mu u slavu podignuti od Vankuvera do Novog Zelanda, a Sveti Sava je i ktitorska slava Hilandara.

Prvi pisani trag o školskoj proslavi Savindana potiče iz 1734. godine, kada je obilježen u Sremskim Karlovcima. Četrdesetih godina 19. vijeka Sveti Sava je prihvaćen i kao školska slava u tadašnjoj Kneževini Srbiji, koja se proslavljala do 1945. godine i ponovo od 1990. godine.

Sveti Sava je preminuo 27. januara po novom kalendaru, prije 790 godina, a njegove zasluge kako na polju duhovnosti i ustrojstva Crkve, tako i na polju pravnog normiranja ili državnosti Srba, nemaju premca.

U istoriji Srba bilo je velikih i zaslužnih ljudi. Bilo ih je čiji značaj daleko prevazilazi državne i nacionalne okvire Srbije, ali niko se ne može mjeriti sa istorijskim dometima Svetog Save, ni po plodovima na polju duhovnosti, ni po rezultatima na nivou državnosti ili prosvjete. Nema ličnosti naše prošlosti koja se nalazi dublje u srcima Srba.

Sveti Sava je utemeljitelj autokefalne, samostalne, srpske arhiepiskopije i pravi tvorac kulta svetorodne dinastije Nemanjića, što je donijelo nesagledive dobrobiti njegovom narodu i zemlji za sve potonje generacije.

Ove godine obilježava se i 850-ta godišnjica rođenja Svetog Save.

Rastko, u monaštvu Sava, rođen je oko 1175. godine, kao najmlađe dijete, treći sin Ane i Stefana Nemanje, rodonačelnika dinastije Nemanjića.

Njegovi biografi Domentijan i Teodosije navode da je, kao najmlađi, u izvjesnom smislu bio mezimac, kao i da je od ranih dana pokazivao preranu zrelost, sklonost duhovnoj tematici, knjizi i učenosti.

Po smrti strica Miroslava, kog danas najviše pamtimo po raskošno ilustrovanom Jevanđelju nazvanom po njemu, dobio je na upravu oblast Hum, kojom je prethodno upravljao Miroslav. To je moralo biti ne prije druge polovine 1190. godine. Po standardima srednjeg vijeka, kao petnaestogodišnjak on je tada bio muškarac koji je dostigao zrelost.

Imao je sedamnaest godina kada se, pod utiskom razgovora sa ruskim monahom koji je bio u posjeti dvoru Stefana Nemanje, zaputio na Svetu Goru.

Tamo se ubrzo zamonašio u manastiru Sveti Pantelejmon, čime je Nemanjina težnja da se Rastko vrati postala bespredmetna. Njegovi biografi i potonje literature nisu propustili da čin monašenja, kao teatralni vid odbacivanja svjetovnog, posebno naglase. Odlazak na Svetu Goru odigrao se 1192/93. godine.

Iz manastira Sveti Pantelejmon Sava će potom preći u Vatoped, gdje će boraviti više godina. Po svjedočenjima koja su ostala potonjim generacijama, kao monah bio je oličenje podvižništva, toliko da je izazivao izvjesnu zabrinutost.

Sa druge strane, izdašno je darivao Vatoped, pa i druge Svetogorce.

Vjeruje se da je presudno uticao da se Nemanja zamonaši 1196. godine u njegovoj zadužbini Studenici, ustupivši vlast srednjem sinu Stefanu, docnije znanom kao Prvovjenčani (u značenju prvi krunisan kraljevskom krunom).

Stariji sin Vukan, koji će upravljati Zetom (ili Dukljom), zaobiđen je najvjerovatnije zbog opredjeljenja za rimokatolicizam.

Na Svetu Goru Nemanja, u monaštvu Simeon, došao je novembra 1197. godine. Otac i sin, kao monasi Simeon i Sava, boravili su zajedno u Vatopedu.

Tokom boravka u Carigradu krajem 1197. godine, uspjelo mu je da od cara Aleksija izmoli dozvolu za gradnju, odnosno obnovu jednog opustjelog manastira. Tako je početkom 1198. godine započela gradnja, odnosno obnova Hilandara.

 


Kategorija: Društvo

Šta Vi mislite o ovome?

NAPOMENA: Sadržaj objavljenih komentara ne predstavlja stavove Herceg RTV već samo autora komentara! Molimo čitaoce da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja!

Najčitanije u ovoj kategoriji: