U spomeničkoj kulturi Trebinja posljednjih decenija vlada haotičnost, stihija i impovizacija, zbog čega je prema gradskim vlastima neophodno pokrenuti inicijativu da se ova oblast uredi, smatra linvista i javni kulturni radnik Savo Pujić.

„Stvara se utisak da podići spomenik u gradu može ko hoće, kome i kakav hoće i na mjestu koje poželi. Zahvaljujući takvoj spomeničkoj praksi grad je pun spomeničkog kiča. Umjesto da oni služe uljepšavanju grada – imaju sasvim obrnutu funkciju“, rekao je Pujić sinoć na javnoj tribini na temu „Trebinjska spomenička problematika“, koja je u Narodnoj biblioteci održana u organizaciji ove ustanove i trebinjskog odbora SPKD „Prosvjeta“.

Pujić napominje da su „ispadi ove vrste manji“ u određivanju imena ulica i trgova, upravo stoga što se o tome brine stalna gradska komisija koja ima svoje kriterije, te dodaje da su „promašaji u spomeničkoj praksi mnogo opasniji – jer ih je teško popraviti“.

„Ili da i ova problematika nađe svoje mjesto u okvirima komisije za imenovanje ulica ili da Grad formira novu komisiju za spomenike. U svakom slučaju, važno je da se propišu uzusi, da se za svako spomeničko obilježje napiše elaborat koji treba da odgovori na pitanja – kome se podiže, zašto ga podiže, koji je oblik spomenika poželjan i slično“, kaže Pujić.

On podsjeća da je svojevremeno pokušavao da upozori javnost i nadležne koliko je pogrešna odluka da se zamjeni veličinom „skromnija“ spomen bista Luki Vukaloviću impozantnijom statuom na obali koja nosi ime hercegovačkog vojvode, te da i danas stoji iza inicijative da se poprsje vođe Hercegovačkog ustanka, rad vajara Luke Tomanovića, vrati na njegovo mjesto ispred hotela „Leotar“.

Ispostavilo se da je statua Luke Vukalovića, pojašnjava Pujić, kopija spomenika u Gajdobri, dok je Tomanovićev Luka originalno umjetničko djelo, kojim je pritom autor umjetnički uspjelo dočarao „i žar borca i bunt inadžije i tragiku jedne ličnosti“.

„U spomeničkoj praksi kopija se računa bezvrijednom. Statua je naručena iz želje da se podigne ugled Luki Vukaloviću veličinom spomenika, ali se veličina ne mjeri metrima – već orginalnošću i umjetničkom vrijednošću. Zbog toga je novi spomenik potpupno promašen“, smatra Pujić.

On je dodao da ima još zaslužnih Trebinjaca kojima dugujemo spomen obilježje, navodeći primjer Nićifora Dučića, zbog kojeg je svojevremeno i akademik Dejan Medaković kritikovao Trebinjce „da su se ogriješili od velikana koji nije nimalo manje važan za Trebinje i Hercegovinu od Jovana Dučića“.