Srpska pravoslavna crkva i vjernici sutra slave Vidovdan, dan starog slovenskog božanstva Vida, zaštitnika vida i iscjelitelja bolesti očiju.

Vidovdan jedan je od najvećih i po svetkovanju izuzetno očuvanim praznicima iz stare narodne vjere. Zbog toga što se jedan od najvažnijih događaja u srpskoj istoriji, Kosovski boj, odigrao na Vidovdan 1389. godine, na ovaj dan se prepliću istorijska zbilja i narodni običaji i vjerovanja, pa se kosovski mit, kao najrazgovjetniji znak srpske narodne svijesti, razvijao uporedo s paganskim kultovima starog slovenskog božanstva Vida. U skladu s tim, ovaj praznik sa sobom vijekovima nosi obilje običaja.

Jedan od običaja nalaže da ustanete prije zore, pogledate ka suncu i kažete: “Oj Vido, oj Vidovdane, daj mi vid dok sam živ!” Smatralo se da je veoma važno ono što ćete na taj dan vidjeti, jer ćete u tim stvarima kasnije imati uspjeha.

Nakon toga, treba osmotriti kakvo je vrijeme. Ako je vedro, s naznakama da će i ostati vedro, treba iznijeti napolje svu odjeću i provjetriti je kako bi se napunila dobrom energijom. S druge stane, ukoliko je oblačno, treba prekrstiti oblake da bi kiša koja padne bila dobra za usjeve.

Ubrano cvijeće igra veliku ulogu u običajima
Danas, kaže narodno predanje, treba započeti nešto od ručnih radova, poput pletenja i vezenja.

Prije nego što prionu na posao, žene treba da pokvase oči vodom u kojoj je prethodnu noć provela vidovčica i da kažu: “Vidi, Vido kako pletem”, “Vidi, Vido kako vezem”, “Vidovčice, po bogu sestrice, što očima ja vidjela, to rukama i stvorila”.

Na Vidovdan se, kaže predanje, može vidjeti i budućnost. Toga dana se mnogo gatalo i proricalo. Kao i u nekim drugim prilikama, činile su to najčešće djevojke nadajući se da će vidjeti budućeg izabranika. U pojedinim krajevima djevojke na ovaj praznik beru crveno cvijeće vid, kao i modru vidu. To ubrano cvijeće pred spavanje stavljaju pod jastuk i govore: “O moj Vide, viđeni, o moj dragi suđeni, ako misliš jesenas (da me prosiš), dođi večeras, u prvi sanak na sastanak.”

Na Vidovdan se, prema knjigama i vjerovanjima ne radi u polju – da kukuruz zametne klipove, ni u vinogradu, da se grožđe ne sasuši i otpadne.