Foto: Trebinje Live

Što je čovjek stariji sve se više vraća u djetinjstvo, javlja se nostalgija za prošlim "starim" vremenima, traži mir, tišina, a to mu samo može pružiti selo.

Radomir Tanasijević ne pripada tim starijim generacijama već je u najboljim godinama, na vrijeme je shvatio da ga vuku korijeni gdje mu je rođen otac, djed, pradjed... i još starije generacije čiji je on potomak.

Zato je na Zagori u zaseoku Dolovi obnovio kuću sa svojim bratom Rajkom i počeo da obrađuje zemlju koja nije rađena dvadesetak godina.

"U posljednje tri godine kao da me nešto bode u srce, dušu, vidio sam da mi nešto nedostaje. Shvatio sam da želim da obnovim kuću na selu, ognjište i da očuvam tradiciju hercegovačke kuće. Nismo dozvolili da nam padne kuća i počeli smo sa obnavljanjem. Kada sam počeo da obnavljam shvatio sam da je to ono što me proganjalo i nije mi dalo mira", kaže Tanasijević.

Obnovljena je izba, stara kuća, počela se obrađivati zemlja, saditi krompir, paprika, paradajz, i počeo je da sve više vremena provodi u svom selu.

"Nema života bez sela rekli su naši stari. Ovo je tako blizu, a opet tako daleko od civilizacije. Samo 22 kilometra je do Trebinja, a ovdje je mir, tišina", govori Tanasijević.

Želja mu je da se bavi etno-turizmom i da sve ono što je domaće ponudi gostima i da im objasni kako se nekad živjelo na selu.

"Stari bi rekli, da ponudim ono što su kuća i Bog dali. Za sada imam namjeru da probam i da to radim nedjeljom (desetak osoba), a ako krene u dobrom pravcu izgradio bih i smještajne kapacitete da ljudi mogu prenoćiti. To je prepoznala i Turistička organizacija i dala mi je podršku", objasnio je Tanasijević.

Uz druženja uz gastro ponudu i domaća pića ide i nešto što je uvijek išlo uz ta okupljanja — to su gusle, da se zapjeva ganga u starim izvornim nošnjama, a Tanasijević je u dogovoru sa Guslarskim društvom "Bijela gora" i to imati u ponudi svojim gostima.

Gosti će na 900 metara nadmorske visine uživati u jelu, piću, pjesmi, a sve to dočarava sliku sela kako je nekad izgledalo.