Na naučno-političkom skupu „Govori srpski – piši ćirilicom“, čiji je Trebinje danas domaćin, trebalo bi da bude usvojena deklaracija kojom će od institucija Republike Srpske biti zatraženo da se posebnim zakonom definiše službena upotreba ćiriličnog pisma na području Srpske.

Na skupu, koji su učesnici već ocijenili istorijskim, lingvista prof. dr Miloš Kovačević pojasnio je Republika Srpska po ovom pitanju mora da slijedi jezičku politiku Srbije, gdje će novim zakonom i nacionalnim programom zaštite ćirilice biti definisane sve sfere upotrebe srpskog nacionalnog pisma i – što je najvažnije – propisane i kazne za izbjegavanje ćirilice u slučajevima gdje je upotreba obavezujuća.

On je dodao da će se pomenutim zakonom u Srbiji stati u kraj zatiranju ćirilice u sferi najšire njene upotrebe – a to su deklaracije na proizvodima, gdje je srpski jezik po pravilu pisan latinicom, a što će se po novoj legislativi, napominje on, ubuduće kažnjavati sa 10.000 evra.

I firme na radnjama moraće primarno imati ćirilične natpise, što danas u 90% slučajeva nije praksa, kaže Kovačević.

„A u svakoj normalnoj zemlji osnovna zaštita pisma tiče se naziva na firmama i pisma na deklaracijama, koji moraju biti najprije ispisani na većinskom nacionanom pismu, a ispod toga nikom se ne brani da, ako hoće, ispiše isti sadržaj na još sedam jezika i pisama“, dodaje on.

Kovačević je mišljenja da sama inicijativa skupa u Trebinju neće imati značaj ako je ne prati i zaključak da zakonom definisana upotreba ćirilice u Srpskoj mora sadržiti i sankcije, za šta je dovoljno „da se iz novog zakona u Srbiji prevedu kazne iz dinara u konvertibilne marke“.

Treća, ne manje važna poruka trebinjske inicijative, ističe on, mora biti u neophodnosti da ćirilično pismo na cijelom prostoru srpskog jezika konačno dobije jedan zajednički bukvar, napomenuvši da je u Srbiji već urađena standardizacija azbuke.

„Ako ne krenemo od zajedničkog bukvara, teško da možemo doći do zajedničkih stavova u srpskoj filologiji“, ističe on.

Kovačević napominje da Republika Srpska nije u situaciji da zakonom riješi i pitanje jezika, koji se direktno tiče i drugih naroda u BiH, ali naglašava – da će se upravo zakonom o ćirilici, koja je sve više srpski ekskluzivitet, postaviti temelj i za zakon o jeziku.

„U vremenu kada se i Hrvati i Bošnjaci i Crnogorci odriču ćirilice, zakonom bi ćirilica bila izvornim nacionalim pismom srpskoj jezika, što bi bilo i početak utemeljenja zakona o jeziku. Jer nigdje ne postoji takva saglasnost između jezika i pisma kao što postoji između srpske ćirilice i srpskog jezika“, pojasnio je Kovačević.

I akademik Slobodan Remetić smatra da je za regulisanje ćirilice, kao amblema nacionalnog kontinuiteta, „neophodan konsenzus svih naučnih i državnih institucija na srpskom jezičkom prostoru“,  da je za takav nacionalni poduhvat krajnje vrijeme i „da svako odugovlačenje samo pogoršava stanje“.

„Neophodno je organizovano i institucionalno ostvarivati politiku očuvanja jedinstvenog srpskog duhovnog i kulturnog prostora, na šta nas obavezuje i sporazum o specijalnim i paralelnim vezama između Srbije i Republike Srpske“, podsjeća Remetić.

Akademik napominje da smo i sami često učestvovali u procesima „drobljenja,  rastakanja i množenja dijeljenjem“ srpskog nacionalog i jezičkog bića, zbog čega ni ovoga puta „ne smijemo gubiti iz vida snagu regionalne svijesti“ i „ozbiljnih prepreka integracionim tendencijama bilo koje vrste“, podsjećajući da je i lično prije 20 godina doprinio sprečavanju izrade posebnog pravopisa specifičnosti jezičkog izraza Republike Srpske.

Sabranje oko ćirilice budi našu uspavanu savjest

U pozdravnoj besjedi učesnicima skupa, episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije poručio je da je jezik „srž i bit svakog nacionalnog identiteta“ i „krajougaoni kamen zdanja bez kojeg bismo izgubili, ne samo utočište i pribježište, nego u konačnici i svoj putokaz i smjernice, bitku u nepredvidivoj i nerijetko nečasnoj igri istorije i politike“.

Ovakva sabranja, napominje vladika Grigorije, suočavaju nas i sa spoznajom „koliko smo inetrni i malo činimo za sebe i za druge, koliko smo jezički i nacionalno neosvješćeni i zaokupljeni sitnim ili krupnim dnevnim brigama, koje nam često zaklanjaju pogled“ da ne vidimo i „ono od čega zaista zavisi naša egzistencija, ne samo fizički već nadasve i duhovni opstanak“.

„Stoga je važno da događajima poput ovoga njegujemo samu svoju svijest o nacionaloj i jezičkoj samobitnosti, o smislu i važnosti jezika i pisma, i da konretnim djelovanjem probudimo svoju uspavanu savjest, da izađemo iz učemalosti i letargije, zagledavši se u samu srž svog jezičkog i nacionalnog bića“, poručio je episkop zahumsko-hercegovački i primorski.

Izražavajući počastvovanost što je upravo Trebinje domaćin važnog naučnog skupa sa ciljem očuvanja našeg jezika i pisma, u ime pokrovitelja skupa gradonačelnik Trebinja Luka Petrović podsjetio je da je značaj ćirilice za Srbe neupitan jer je ovo pismo „dio srpskog naroda i njegov temeljni nacionalni simbol“.

„Ako odustanemo od ćirilice, odustali smo od svoje duhovnosti, religije, kulture i nauke, istorije, teritorije, prošlosti – i budućnosti“, istakao je Petrović.

Skup je organizovala je Asocijacija stvaralaca RS, Akademija nauka i umjetnosti RS, Srpski nacionalni savjet Crne Gore, SPKD „Prosvjeta“ i Srpsko udruženje „Ćirilica“ Trebinje.

Na otvaranju pročitano je i pismo podrške predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.

O istoriji srpskog jezika i pisma, ugroženosti danas, važnosti očuvanja jezika i povratka ćirilici, u dvije sesije u hotelu „Leotar“, govoriće istaknuti naučni radnici iz sfere lingvistike i politike sa prostora Republike Srpske, Srbije i Crne Gore, a program završava naučno-političkom tribinom „Govori srpski – piši ćirilicom“, koja će u trebinjskom Kulturnom centru biti održana od 18 časova.

Do početka tribine, učesnici skupa trebalo bi da definišu i sadržaj deklaracije o zakonskoj zaštiti ćirilice, kako bi i građanima u Kultunom centru bila prezentovana.