Sestre Gobović, Marija i Marina, od najranijeg djetinjstva su maštale da će muzika biti njihov poziv i vrijedno su radile kako bi ostvarile svoje snove. Iako nakon srednje škole odlučuju da upišu Pravni fakultet u Beogradu, nastavljaju da se bave i muzikom i grade svoju karijeru pa su tako ove sestre bliznakinje danas zaposlene pravnice koje sviraju klavir, pjevaju, vode dječiji hor „Slavujčić“. Priznaju, nije lako uskladiti mnogobrojne obaveze, ali zahvaljujući bezuslovnoj podršci koju im pružaju porodice, uspijevaju da balansiraju između dvije karijere koje su izabrale. Jer, naposlijetku, ljubav je glavni sastojak svakog uspjeha, a ako se njoj priključi i upornost, ne postoji nemoguće.

Sestre Gobović - slikanje za album "Lepota je u tradiciji" (foto: Vladan Delić)

Iako sebe smatraju tipičnim bliznakinjama, kažu, postoje određene karakterne razlike kojima jedna drugu nadopunjuju. Dok Marija više voli sporije pjesme, balade, Marina voli brze pesme uz trube pa je njihov repertoar raznolik, od pjesama duhovnog karaktera pa do onih koje se izvode uz pratnju trubačkog orkestra. Tako Marina uživa da se provodi na sceni i prenese svoju energiju i na publiku, dok Marija sa druge strane brine da sve prođe u najboljem redu. Međutim, perfekcionizam je ono što ih povezuje pa tako svaki posao koji preuzmu na sebe obave najbolje što mogu.

Sestre Gobović, bez obzira što su rođene u glavnom gradu Srbije, ponosne su na svoje trebinjsko porijeklo, a za naš grad ih vezuju prelijepe uspomene iz djetinjstva. Trebinje, kažu, posjećuju kad god im obaveze to dopuste i uvijek ih rodbina i prijatelji sa radošću dočekaju. Mada su održale veliki broj solističkih koncerata, kako u Srbiji tako i u inostranstvu, koncert u Trebinju, kažu, zauzima posebno mjesto u njihovom srcu.

„Baka i deka su nam bili prosvjetni radnici koji su svoj radni vijek proveli u Trebinju, gdje je i naš otac rođen. Cijelo naše djetinjstvo, odrastanje i najljepše uspomene vezuju nas za ovaj grad u kom imamo mnogobrojnu rodbinu i prijatelje koji nam se uvijek obraduju, prate našu karijeru i podržavaju nas. Trebinje posjećujemo čitav život i iskreno ga volimo jer je autentičan, prelijep i ima dušu, a u njemu žive srdačni, divni ljudi i mislimo da svako ko ga posjeti ponese sa sobom lijepe uspomenama i želju da ponovo dođe. Neki od članova našeg orkestra su prvi put bili u Trebinju i imali su priliku da obiđu znamenitosti grada i sigurno nisu ostali ravnodušni pred njegovom ljepotom“, ponosne su sestre na svoje hercegovačko porijeklo.