Sveti Simeon Bogoprimac ili Simeon pravedni, koji se proslavlja danas, hrišćanski je svetitelj i smatra se zaštitnikom djece.

U vrijeme cara misirskog Ptolemeja Filadelfa (309. p. n. e. – 246. p. n. e.) započelo je prevođenje Biblije sa jevrejskog na grčki jezik. Prilikom prevođenja, Simeon je došao do dijela u kome prorok Isaia kaže: „Evo Djevica će zatrudniti i rodiće sina“. To je zbunilo Simeona, pa je uzeo nož da izbriše riječ Djevica i zamijeni je rječju djevojka. U tom trenutku se Simeonu javio anđeo Božiji i zadrža ga od njegove namjere, objasnivši mu da je proročanstvo istinito i da je tačno zapisano.

Vjesnik Božiji mu je još rekao da po Božijoj volji neće umrijeti dok ne vidi Mesiju rođenog od Djevice, da bi se uvjerio da je sve tačno i istinito. Pravedni Simeon se obradovao glasu sa neba te je ostavio proročanstvo neizmijenjeno i zahvalio se Bogu što ga udostojio da doživi i vidi obećanog.

Simeon je već bio mnogo star kada ga je Duh Božiji obavijestio da će Djevica Marijau hram donijeti Isusa. On je odmah otišao u hram i po oreolu oko njihovih glava je prepoznao Mariju i Isusa.

“I blagoslovi ih Simeon i reče Mariji materi njegovoj: Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti. I tebi samoj probošće mač dušu, da se otkriju pomisli mnogih srca“, (Lk. 2, 25-34).

Starac Simeon je uzeo Hrista na ruke i zamolio Boga: „Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj; jer vidješe oči moje spasenje Tvoje“ (Lk 2, 29-30).

Time se ispunilo obećanje Božije, da sveti starac neće umrijeti dok svojim očima ne vidi Mesiju. Na taj događaj čekao je veoma dugo i najzad kada je dočekao mirno je predao svoju dušu Gospodu, u 360 godini ovozemaljskog života.

Tropar:

Radujsja blagodatnija Bogorodice Djevo, iz tebe bo vozsija solnce pravdi, Hristos Bog naš, prosvješčajaj suščija vo tmje: veselisja i ti starče pravednij, prijemij vo objatija svoboditelja duš naših, darujuščago nam voskresenije.

Kolike se slave na nebu udostojio sv. Simeon Bogoprimac, koji je držao Spasitelja svijeta na svojim rukama, pokazuje se jasno u žitiju sv. Petra Atonskog, koji se obilježava 12. juna.

Kao vojvoda, Petar je zarobljen u boju, okovan i bačen u tamnicu, u gradu Samari na obali rieke Eufrat. Tamnujući, Petar se sa suzama molio Sv. Nikoli da umoli Boga za njega, te da se oslobodi tamnice, zavjetujući se uz to da će se sav posvetiti Bogu. U snu mu se javio Sv. Nikola i rekao mu da se on molio Bogu za njega, no da Bog odlaže njegovo oslobođenje zato što je i ranije davao sličan zavjet Bogu pa ga nije održao. I još ga je posavjetova da se moli Sv. Simeonu Bogoprimcu, „koji je mnogo moćan pred Bogom, i stoji blizu prestola Božijeg zajedno sa Presvetom Djevicom Marijom i Sv. Jovanom Pretečom“.

Petar je poslušao savjet Sv. Nikole i počeo je da se moliti Sv. Simeonu. Tada mu se ponovo javio Sv. Nikola, ali ovoga puta zajedno zajedno sa Sv. Simeonom, i to ne u snu nego na javi.

Petar je vidio Simeona - divna po izgledu, svijetla u licu, odjevena u odežde starozavjetnog sveštenika, sa zlatnim žezlom u ruci.

Sv. Simeon je rekao Petru: „Hoćeš li ispuniti zavjet i biti inokom /samac/“? Petar je odgovori: „Da, gospodaru, s Božijom pomoću“. Tada je Simeon svojim žezlom dodirnuo Petrove okove i oni su se rastopili kao da su bili od voska. Otvorila su se tamnička vrata i svetitelji su izveli Petra iz tamnice.

Manastir Svetog Simeona Bogoprimca

Nalazi se na vrhu brda u sjevernom dijelu Katamonasa, jednog od najuglednijih oblasti savremenog zapadnog Jerusalima, u Izraelu.

Ovdje se nalazi i grobna jama u kojoj je Sveti Simeon bio sahranjen.

Mošti Svetog Simeona nalaze se u Zadru, u crkvi Svetog Šimuna.

U 13. vijeku nepoznati krstaš je brodom prenosio mošti iz Svete zemlje u Veneciju. Kod Zadra ga je zahvatila oluja pa se sklonio u luku. Tu se krstaš razbolio i ubrzo je umro. Tako su mošti Svetog Simeona ostale u Zadru. Godine 2010. je dio moštiju predat delegaciji Jerusalimske patrijaršije i prenesen je u Svetu zemlju.

Molitva za malo dijete

O Gospode silni, pomiluj i spasi!
I plamičak ovaj smrću ne ugasi!
Djetence je ovo ko plamičak svijeće,
A bure su svjetske i po zvijezde strašne;
Slabačak se oganj pod pepeo preće
A pod Tvoju ruku čovječije duše.
Kad se vode dignu i dođu do guše,
I plamen se smanji, i oganj ovlaži,
O Gospode spasi, smiluj se, ublaži!
Tako David prorok Tebi se moljaše
Mada on buktinja golema bijaše,
A nejako dijete u podnožju neba
I od zlobne želje bolno se koleba
I od zlobne misli zaboli ga glava,
Svaki vjetrić zlobe njega raslabljava.
Ugaslo bi brzo od vjetrova burni’,
Da ti ne spasavaš, Pomagaču žurni.
O Gospode, i sad pomiluj i spasi,
I plamičak ovaj smrću ne ugasi!
Molitvama, Bože, Tvog starog ljubimca,
Simeona svetog, divnog Bogoprimca.