Nakon godina i godina borbe nisam mogla ni zamisliti da ćemo jednoga dana biti višečlana porodica, što nam je oduvijek i bila želja, priča nam svoju priču Sandra Mijanović, majka dva para blizanaca iz Trebinja.

Da njihova životna priča spada u one koje nećete čuti svakoga dana, govori nam i podatak da su iza njih dvije, i to obje uspješne, vantjelesne oplodnje koje su ih obogatile za četiri života, a radili su ih u klinici “Medico S” u Banjaluci.

“Uvijek nam je bila želja za većom porodicom, ali kako su godine braka prolazile, a mi se nismo ostvarili u ulozi roditelja, željeli smo makar da dobijemo jedno dijete, pa smo se nakon 10 godina braka odlučili na vantjelesnu oplodnju”, kazala je Sandra.

“Nikolija i Nikodina su rođene 15. oktobra 2017. godine iz prvog postupka vantjelesne oplodnje”, priča Sandra i dodaje da je sama borba za potomstvo vrlo teška, ali, kako ističe, odustajanja nema.

“Tu je mnogo odlazaka na razne preglede, nalaze, operativne zahvate i slično, ali i u svemu tome je potrebna podrška porodice”, dodaje Sandra.

Kako je rekla, njima lično je značila podrška Udruženja “Bebe”, odnosno Snežane Misite, predsjednice Udruženja.

“I ovim putem želim da joj zahvalim za sve što je radila za nas i što radi i dalje za sve parove”, iskrena je Sandra.

Pojašnjava da je prva vantjelesna za njih bila veći stres nego druga.

“To iščekivanje u samom procesu vantjelesne kakav će biti ishod punkcije, pa poslije i embriotransfera. Čekanje nalaza bete i kasnije trudnoća da se iznese do samog kraja su vrlo stresni”, kaže ona i dodaje da su sve to zaboravili kada su se rodile njih dvije.

“Na drugu vantjelesnu oplodnju smo otišli 2020. godine. Iste godine 12. oktobra iz tog postupka smo dobili Simonu i Radoslava. Sam postupak i sve ostalo, kao i trudnoća, prošli su lakše i opuštenije nego prva, jer njih dvije su bile naš vjetar u leđa”, kaže Sandra i pojašnjava da su i drugu vantjelesnu radili u klinici “Medico S”, gdje im je bilo kao kod kuće.

“Tako da rođenjem mlađih blizanaca mi smo bili potpuni i ostvarenih želja. Od borbe da dobijemo jedno dijete mi smo dobili njih četvoro”, priča nam ova majka.

Kako nam govori, od tada je kod njih uvijek veselo, ne fali im nikad graje, igre i nikada im ne može biti monotono.

“Svakodnevica je iz dana u dan izazovna. Uvijek fali vremena, ali ne kasnimo nikada. Dan počinjemo spremanjem starijih devojčica Nikolije i Nikodine za vrtić, dok mlađi blizanci Simona i Radoslav i ja ostajemo kod kuće, vršeći svakodnevne obaveze kao i svaka majka”, pojasnila je Sandra. Ističe da radne dane provode u trci za obavezama, vođenjem djece na razne aktivnosti.

“Vikend koristimo za uživanje. Ne gledamo na sat”, priča majka četiri mališana.

Kako je rekla, i starije djevojčice pomažu oko mlađih, paze ih, igraju se, te pomognu im u onome što mlađi ne mogu još da savladaju.

“Uglavnom, uigran smo tim. Vrijeme najviše sa djecom provodim ja, jer nam je tata zbog posla odsutan od kuće po mjesec-dva dana. Ali za to slobodno vrijeme tata nadoknadi sve što nije tu”, kaže Sandra.

Kako je kroz smijeh rekla, Nikolija i Nikodina vole da kažu da, kada tata stiže, stiže i demokratija.

“A ako djecu pitate šta majka najviše voli, reći će čitanje priče za laku noć”, završila je priču ova srećna majka.