Praznik rođenja Hristovog ili Božić, najradosniji je hrišćanski  praznik. Obilježava se svake godine 7. januara po Julijanskom ili 25. decembra po Gregorijanskom kalendaru.

Smisao Božića jeste porodica, okupljanje, tradicija, pomirenje, oproštaj, novi početak...

Smisao Božića je post, liturigija, pričest i pokajanje, iskreno pokajanje, iskreno prisustvo u hramu... Iskreno se prekrstiti i reći — Bože, pomozi!

Smisao posta, osim odricanja od hrane životinjskog porijekla,  odricanje je i od loših i negativnih misli, odricanje od poroka, istinsko i duboko čišćenje duše i tijela od svih negativnih spoljnih i unutrašnjih uticaja. Smisao posta je pričest, čistog uma i mirne duše. No, da li je to zaista tako?

Smatrate li ispravnim dočekati Božić u nekom od ugostiteljskih objekata u alkoholisanom stanju, a ne sa svojom porodicom? Smatrate li ispravnim „poštovati“ post,  tako što ćete biti fizički prisutni na svetoj liturgiji i čekati pričest, dok vam je porodica u rasulu zbog vaših poroka? Da li smatrate da Bog ne vidi sve ono što ste radili proteklih 365 dana? Da li smatrate da Bog ne čuje vaše misli? Da li se zapitate je li  vaše dijete zaslužilo da vas čeka dok vi vrijeme provodite na pogrešnim mjestima i sa pogrešnim ljudima?

Smisao je jedno, a realnost nešto drugo.

Istina, nisam neko koga možete vidjeti svake nedjelje ujutro u hramu, nisam neko ko jede posnu hranu svakoga dana dok traje post, ali sam neko ko se trudi da posti na druge načine. Trudim se koliko mogu, dajem sve od sebe, ali ne dozvoljavam sebi da licemjerno stojim i slušam svetu liruturgiju, a da činim i mislim loše. Da li griješim? Da, mnogo i često, i iskreno se kajem. Da li sve treba da bude bolje, ljepše i ispravnije? Mora!

Pretvorili smo se u kapitalističko društvo sa iskrivljenim vrijednostima. Vrijeme provodimo na društvenim mrežama, gledajući kako ljudi moralno propadaju. Gledamo kako su svi izgubili dostojanstvo i hrabrost, izgubili su čast. Svoja uvjerenja, često pogrešna, iskazuju, baš kao i ja sada, putem tastature ili kratkih video snimaka na društvenim mrežama. Često gledamo i slušamo pozive u sukobe, lažne informacije koje imaju cilj da stvore strah i proizvedu probleme koji ne postoje.

Jako me boli nizak nivo pismenosti i obrazovanja kod dijela populacije koji ne razumije da je poziv u neki sukob, ili često lažna i neprovjerena informacija koja izaziva strah, stvorena samo zbog jednog cilja. To je prikupljanje političkih poena, prikupljanje pratilaca na nekoj od društvenih mreža. Često ono što vidite nema nikakvog smisla ili uporišta, pa dobro razmislite o tome!

Da li biste vi vaše dijete poslali u sukob? Da li smatrate da je mir nevažan i nebitan? Šta dobijate pozivima na sukobe? Šta dobijate sukobom?

Kada već društvene mreže koristite u đavolje svrhe, prelistajte svjetski poznate medije putem kojih možete vidjeti kako izgledaju ratom razoreni gradovi i zemlje, kako izgleda Gaza, kako izgleda Ukrajina. Želite li takvo okruženje?

Mijenjali biste udobnu i toplu fotelju gdje sjedite i pišete ili snimate gluposti za rov bez hrane i struje na temperaturama ispod nule?

NISAM SIGURAN!

Zato, vjerujte u Boga, činite i mislite dobro, iskreno postite, iskreno se pokajte! Ne dočekujte Božić u kafani, dočekajte ga sa svojom porodicom. Ne provodite vrijeme posvećeni porocima, provedite ga sa djecom, učite ih pravim vrijednostima.

Ne nasjedajte na gluposti koje se plasiraju putem društvenih mreža, ne prizivajte sukobe, ne vrijeđajte druge.

Sutra može biti kasno, a vrijeme se vratiti ne može.

Srđan Krstić