Gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić rekao je da i poslije 147 godina od vučedolske bitke na ovom svetom mjestu ima čast da se pokloni sjenima junaka koji su svojim životima vodili jednu od najvećih srpskih bitaka i u presudnom istorijskom trenutku zakucali odlučujući klin u okupatorsku Osmansku carevinu i jednom za svagda je vratili tamo gdje joj je i bilo oduvijek mjesto.

Ćurić je, nakon potpisivanja Povelje o bratimljenju između Trebinja i Nikšića, rekao da su Hercegovci i Crnogorci najponosnji dijelovi srpstva, koji su, ne žaleći svoje živote, na prvo mjesto stavili slobodu, ali i jasno dali do znanja svim svjetskim silama - da je plod njihove viševjekovne borbe rješavanje nacionalnog pitanja i ponovno uspostavljanje državotvornosti kao uzvišenog ideala.

"Ta sloga, koju su naši preci imali prije skoro vijek i po, potrebna je i danas nama. Ovome narodu je dosta podjela na naše i njihove, a sada, neki drugi svjetski moćnici, hoće i Crkvu da nam podijele – najponosniji dio srpskog bitisanja. Ne smijemo im to dozvoliti zbog junaka koji su ovdje položili život, zbog zavjeta prema ovim herojima i zbog pokoljenja koja tek treba da žive", poručio je Ćurić.

On je dodao da ljudi iz Crne Gore i Hercegovine uvijek bili jedan narod, koje je vodila pravoslavna vjera.

"Danas taj zavjet formalno-pravno uspostavljaju dva pijemonta srpstva – Trebinje u Republici Srpskoj i Nikšić u Crnoj Gori. Posebna mi je čast što sam gradonačelnik Trebinja u vremenu kada sa našom braćom iz Nikšića potpisujemo Povelju o bratimljenju, čime dodatno osnažujemo našu saradnju, nastavljamo istorijski kontinuitet i obavezujemo generacije koje tek dolaze", istakao je Ćurić.

Prema njegovim riječima, za potpusivanje Povelje o bratimljenju izabrali su Vučji Do jer je u ovom mjestu dosta simbolike.

"Bitka na Vučjem Dolu je, kao što je to jednom rekao Matija Bećković baš na ovom mjestu, nastavak Kosovske bitke. Iako nas i danas dijele nametnute granice, nema te međe koja braću može da podijeli. Nije mogla ni 1389, ni 1876, pa neće ni 2023. godine", naglasio je Ćurić.

Ćurić je zaključio da svi treba da uče svoju djecu o slavnoj istoriji, jer nemaju čega da se stide, već da samo mogu da budu ponosni na svoje pretke koji su se časno borili "za ovo malo zemlje pod nebeskim svodom koje je za nas velika kao ostatak svijeta".