Primjer uspješne žene koja je nakon ostvarene uspješne karijere ljekara uspješna i u politici, te ostvarena i na privatnom planu kao majka, a sada već i baka je dr Ljubica Miljanović, Mostarka sa trebinjskom adresom. Dr Ljubica Miljanović po drugi put je poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Ova doktorica, nakon što se dokazala u karijeri, ušla je i u politiku, kako bi dala što veći doprinos gradu u kome živi, ali i cijeloj Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Kao ljekar, a potom i direktor Bolnice u Trebinju susretala se sa brojnim izazovima koji su se mogli rješavati samo kroz djelovanje u politici.  S dr Ljubicom Miljanović razgovarali smo o položaju žena u BiH i kako ga mijenjati.

Jako ste uspješna žena i u svojoj karijeri ljekara, a danas i u politici, možete li nam kazati kako je tekla Vaša karijera i šta je bilo presudno za uspjeh?

Moje porijeklo je iz Mostara, iz Raštana, za koje je pokojni vladika Atanasije jednom prilikom kazao da je najljepše selo u Hercegovini, uz Bogodo, a znamo da je on svojim korakom prošao cijelu Hercegovinu. Ratna dešavanja su me zatekla u bolnici na porođaju, a 9.maja napustila sam Mostar sa bebom i dvogodišnjom djevojčicom. Izbjegli smo u Trebinje, gdje je bila djedovina moga pokojnog supruga gdje smo nastavili da živimo. Bez obzira na ratna dešavanja, mislim da sam uspjela da uspješno odgojim svoju djecu. Bila sam ljekar u Trebinjskoj brigadi i ponosna sam što sam dala svoj mali doprinos u stvaranju Republike Srpske. Završila sam specijalizaciju radiologije, a kasnije i subspecijalizaciju iz onkologije. Radila sam sama kao onkolog punih 12 godina u Hercegovini. Tu sam se potpuno emotivno potrošila. Vi morate jednoj ženi ili čovjeku kazati da boluje od maligne bolesti i promijeniti njegov kompletan život. Nastojala sam i kao ljekar i kao čovjek da pomognem koliko mogu i u stručnom dijelu i privatno oko zakazivanja raznih pregleda koji nisu bili dostupni u Trebinju.

Kako ste se našli u politici?

Kada Vam politika i ratni vihor promjene život dobijete motiv da se bavite politikom i doprinesete svom narodu. Iza mene je dugo godina u politici. Prije Parlamentarne skupštine BiH imala sam i jedan mandat u Vijeću naroda Republike Srpske.

Svaki dan je potreba da se govori o položaju žena, a posebno u maru kada se obilkežava Dan žena. Kako vidite položaj žena u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini?

Što se tiče položaja žena u Republici Srpskoj moram reći da stranka kojoj pripadam, SNSD, jako vodi računa o položaju žena, te da mnoge žene zauzimaju visoke pozicije u stranačkoj hijerarhiji, ali i na brojnim pozicijama u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti i upravljačkim strukturama. Kao što znamo Željka Cvijanović je bila na čelu Republike Srpske kao predsjednik, a danas je član Predsjedništva BiH. Značajan je broj žena i na načelničkim pozicijama i drugim visokim pozicijama. Sve one sjajno i odgovorno obavljaju svoje poslove i snažno se bore za svoja prava.

Šta su po Vama najveći problemi i šta je prioritetno mijenjati?

Mislim da žena treba biti mnogo više i na listama i u političkom životu, jer žene imaju veliku snagu. Problemi žena su brojni i one nažalost još uvijek nisu ravnopravno tretirane sa muškarcima. Svjedoci smo brojnih diskriminacija od toga da se otpuštaju žene s posla kada su na trudničkom bolovanju, zatim da su žene manje plaćene nego muškarci za iste poslove, te mnogih drugih. Treba još mnogo da se uradi da žene imaju jednaka prava.

Za šta ćete se zalagati ubuduće kao poslanik i hoće li ta pitanja uticati na položaj žene?

Zalagaću se za bolji položaj žena i veći broj žena na rukovodećim pozicijama, jer žene su odavno dokazale da su sposobne koliko i muškarci. Sjetimo se samo prve žene kosmonauta, zatim Marije Kiri koja je bila Nobelovac i koja je rodila kćerku koja je takođe bila Nobelovac. I danas mnoge žene obavljaju složene poslove i svojim radom i znanjem pokazuju šta sve žene mogu. Budućnost čovječanstva je u rukama žena i žene će svojim znanjem uspješno voditi svijet. Žene koje odgajaju svoju djecu da ulažu u sebe u svoje znanje, da vjeruje u svoje sposobnosti koje joj je Bog podario mogu promijeniti sve.  Sa vjerom u Boga da odgoje ličnost, kao antimilitasrističkog čovjeka, rata na svijetu ne bi bilo.

 
Šta bi bila Vaša poruka ženama?

Moja poruka bi bila da svaka žena postavi sebi visoke ciljeve i da ima put do svog cilja, da vjeruje u sebe i svoje sposobnosti. Sa vjerom u sebe da koračaju kroz život. To sam uvijek govorila i svojim dvjema kćerima koje su završile Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu sa visokim prosjekom, te su sada na specijalizaciji, jedna gastroenterologije, druga radiologije i na njih sam posebno ponosna. Kod nas u Hercegovini važi izreka da tri stuba kuće stoje na ženi, a samo jedan na muškarcu, mislim da to važi za cijeli svijet.

SJEĆANJE NA VLADIKU ATANASIJA 

Kroz Vaše izjave može se vidjeti da ste veliki vjernik, te da ste jako vezani i za Crkvu. Pošto se ovih dana u Hercegovini obilježavaju Dani sjećanja na upokojenog vladiku Atanasija, kroz razgovor ste kazali da Vas za njega vežu lijepe uspomene i sjećanja?

Imala sam posebnu čast da sjedim za božićnom trpezom u Petropavlovom manastiru. Tada mi je vladika Atanasije rekao ‘sutra idemo u Raštane i Bogodo. 8. januara  je  rođendan vladike Atanasija. Srbi povratniici sa radošću su ga dočekali na kapiji groblja. Obišli smo groblje u Raštanima gdje su ga posebno interesovali stari kameni spomenici. Ušli smo i u kapelu koja se sa prilozima Srba preuređivala u malu crkvu. Bio je srecan. Lice mu je bilo ozareno blagošću i svako prisutno dijete darivao je poklonima. Zatim smo krenuli u Bogodo. Kada smo došli u Bogodo imala sam osjećaj da smo na nebu i da je Bog  sa nama.  Crkva je bila zaključana jer tu vise  nažalost nema Srba i niko nas nije imao dočekati. Otac Nebojsa je otključao crkvu. Vladika Atanasije je uzeo ikonu poljubio je i poceo molitvu. Ja sam ponijela buket cvijeca i stavila ga pored ikone. To mu je bilo posebno drago.