Vukan Kovač, vlasnik je jedine radionice na točkovima u Trebinju, u kojoj već dvije godine u kombiju izrađuje ključeve.

„Nisam izmislio ništa novo, jer je sve to poteklo iz mog prijeratnog života i rada u Dubrovniku, gdje sam radio pri jednom servisu, a kompletan servis i servisni alat su, u stvari, bili u autu, što i danas ljudi rade“, kaže Kovač.

Prisjećajući se kako se tada radilo, kaže da bi svako jutro u auto ukrcao potrebne dijelove i vozio se od jednog do drugog dubrovačkog hotela u kojima je mijenjao ključeve i popravljao brave. Potrebni su mu ključevi i dvije mašine koje svako jutro doveze u blizinu gradske pijace, gdje izrađuje ključeve od osam do 12 časova. Glodalo i bušilicu nabavio je iz Italije i, premda su gabaritom male, u pitanju su poprilično skupe mašine. Ipak, od posla ne odustaje, jer je navikao da, i pored stalnog zaposlenja kao tehničar na radio Trebinju, bude u društvu po cijeli dan.

„Dolazim dosta rano, iako je malo mušterija u osam časova ujutro, tako da cijeli posao od četiri-pet urađenih ključeva dnevno mogu da uradim za pet minuta, a ne u ova četiri sata, ali pomalo svratim u obližnju kafanu sa društvom na piće, pomalo radim i prođe vrijeme“, priča Kovač.

Zaradi oko 300 KM mjesečno, ali pošto ne plaća struju i vodu, kada pokrije sve troškove, ostane mu dovoljno za kafenisanje i druženje, što mu je dosta. Dodaje da ne mijenja lokaciju iako je njegova radionica pokretna i mogao bi s njom šetati, otići na lice mjesta da promijeni ključ. To sada rijetko radi, osim ako se otvori neka nova stambena zgrada pa stanari ne dolaze pojedinačno, on ode na lice mjesta i brzo im umnoži ključeve.

Posla je sve manje, jer sada malo ko umnožava ključeve, dok je u početku, nakon završetka rata, bilo dosta zamjene stanova i izrađivanja novih ključeva, a kupovali su se i automobili kojima su umnožavani ključevi. Ali, ni njih više nema, jer novije generacije podrazumijevaju savremene, kodirane ključeve koji se ne umnožavaju na ovaj način.

Tekst i foto: Vesna Duka