Imamo i jednu neobičnu i nesvakidašnju priču, a riječ je o ljubavi Srpkinje i Francuza.
 

Svadba Srpkinje i Francuza          Foto: RTRS

Kroz ljubav Srpkinje i Francuza, ispreleli su se istorija, tradicija, porodice, ponos.

Gačanka Ljiljana Gojković, sportsko-rekreativni instruktor, i Francuz Žulijan Blasko, instruktor letenja, sve to su uvezali u brak i vjenčali se u Manastiru Svetog Cara Lazara u Pridvorici.

Njihovo vjenčanje prvo je tu poslije više od 80 godina.

Krstili su i kćerku Julijanu.

Poslije građanskog vjenčanja u Francuskoj, Ljiljana i Žulijan, za crkveno vjenčanje, po pravoslavnim običajima, kažu da nigdje nije moglo da bude nego u Pridvorici. Među četvoro slučajno preživjelih od pokolja od strane komšija i kumova muslimana na Božić 1942 godine, bio je njen djed Đuro Gojković.

Djed i otac zavjetovali su potomstvo da se nikad ne odreknu Pridvorice, u kojoj od Božića 1942 godine, niko od Srba nema da živi. Tada je stradalo 186 Pridvoričana.

- Pridvorica je naše porijeklo, najveća žrtva, ponos - kaže Gojkovićeva.

Ostaće joj u trajnom sjećanju Velika Gospojina, krštenje Žulijana i crkveno vjenčanje, kao i krštenje jednogodišnje Julijane.

- Sad mogu biti više ponosan, jer imam kćerku koja je Srpkinja, koja je krštena kao Srpkinja, ne mogu da budem više ponosan nego na to, da ona bude ponosna na svoje porijeklo - dodao je Žulijan.

Žulijan zna priču o stradanju Pridvorice. Odluka da se krsti i vjenča, bila je isključivo njegova. Prethodno je supruga Ljiljana, 2009. godine, ponosna na porijeklo, tradiciju i porodicu, sa trojicom braće, prva krštena poslije 68 godina.

- Žulijan je insistirao da dovedemo našu familijui prijatelje, da i oni znaju, da se ne krije šta se desilo- naglasila je Ljiljana.

Žulijana su dobro prihvatili porodica i Gačani.

- Nemam potrebe da biram da li sam Francuz, da biram nacionalnost, mi se borimo za naše vrijednosti, za naša osjećanja u dubini duše, naša vrijednost jeste naša familija - ističe Žulijan.

Srbo, brat Ljiljanin kaže da će on i još dva brata uraditi što i sestra, kaže da zet voli najviše ćevape i sporo, ali sigurno uči srpski jezik.

U Gacku će ostati još koji dan. Pa, onda put Tarba, francuskoj opštini gdje nastavljaju da žive.