„Svi ti komadi namještaja bili su ljubav na prvi pogled, a kada smo uspjeli da im vratimo stari sjaj dobili smo ono čemu sam težila – dom u koji su utkane sudbine predaka, a tek treba da ga ispune priče budućih generacija“, kaže Miljana Dutina.

Na drugom sajmu kreativaca, održanom polovinom jula u Trebinju, među sedamnaest izlagača iz Trebinja, Bileće i Mostara, da prvi put izloži radove odlučila se i Trebinjka Miljana Dutina, master inženjer geodezije. Razlog je jednostavan – nakon uloženog truda i godina studiranja i dalje je bez posla, ali, kako kaže – nečim mora da okupira misli.

Ova dvadesetdevetogodišnja dama posvetila se izradi dekorativnih predmeta za svoj, ali i dom onih koji vole i cijene vrijednost starina. Odlučila je da vlastitim rukama stvara i kreira budućnost, pa je tako istražujući granice kreativnosti otkrila stranu svoje ličnosti za koju nije ni znala da postoji.

„Završila sam srednju Tehničku školu i Tehnički fakultet i to me oduvijek privlačilo. Međutim, nakon udaje počela sam da uređujem naš stan, a tražeći unikatne komade namještaja, privukle su me dekupaž i shabby chic tehnika. Kako je shabby chic namještaj preskup, a s druge strane jedinstven, počela sam da se bavim restauracijom namještaja. Ispostavilo se da je to ‘ono nešto‘ što se skrivalo duboko u meni“.

Korak po korak, Miljana Dutina je iz porodične vikendice, a za svoj stan, novi život udahnula starim kredencima, stolicama, foteljama. Trenutno je posvećena uređenju starog sanduka, u kojem su žene nekada davno nosile ruho za udaju.

„Taj sanduk pripadao je pokojnoj majci mog svekra. S obzirom da takvi predmeti imaju naročitu emotivnu vrijednost, bila sam presrećna kada sam ‘dobila dozvolu‘ da ga ponesem u svoj dom i sredim. Predamnom je zaista veliki izazov, jer je riječ o porodičnom nasljeđu. Na meni je zadatak da očuvam duh jednog vremena, a istovremeno mu dodam i dio sebe“.

Miljana kaže da restauracija namještaja, kao i sve druge tehnike koje izrađuje, traže mnogo truda, ali da krajnji rezultat izbriše sav umor i napor. Želja joj je da se u budućnosti, ako i bude zaposlena u struci za koju je studirala, bavi upravo izradom unikatnih komada namještaja i predmeta koji će u nečijem domu pronaći svoje mjesto.

„U stan sam, nakon dugog i pažljivog sređivanja, smjestila staru fotelju u kojoj je nekada davno uz ognjište uvijek sjedio pradjed mog supruga, komodu muževih djeda i bake staru više desetina godina, kao i sto njegovih roditelja kupljen prije 30 godina. Svi ti komadi namještaja bili su ljubav na prvi pogled, a kada smo uspjeli da im vratimo stari sjaj dobili smo ono čemu sam težila – dom u koji su utkane sudbine predaka, a tek treba da ga ispune priče budućih generacija“.

Miljana priča da je sve počelo od dekupaž i shabby chic tehnika, koje su je inspirisale da se hrabro upusti u sređivanje starog namještaja. I premda namještaj nije izlagala, na trebinjskom sajmu je prikazala slike na medijapanu, dekupaž na tašnama, kutijama, staklu, kamenčićima, te jednu prilično neobičnu tehniku – tortu i motor od pelena.

„Prvu tortu od pelena napravila sam prije tri godine, za rođenje sestrića. Inače ih radim za poklon dragim ljudima, a odnedavno sam počela da izrađujem i kutije za bebe, u koje roditelji kasnije mogu da stave prve fotografije svojih mališana i druge uspomene vezane za njihovu djecu. Tehniku rada sa pampers pelenama vidjela sam još dok sam studirala u Beogradu, što me oduševilo. Proces jeste dugotrajan, sve radim ručno i uglavnom sama, nekad i više sati dnevno, ali pruža mnogo kreativnih mogućnosti“, pojašnjava Miljana.

Mišljenja je da su svi inženjeri pomalo i kreativci, jer njihovi radovi traže puno mašte i inspiracije. Miljana kaže da je trenutna preokupacija prilično ispunjava.

„Omogućava mi da ne razmišljam previše što sam i dalje bez posla. Naravno da bih željela da se zaposlim, ali i ovako sam srećna. Dobro je. U sve što radim utkala sam ogromnu ljubav, a to je nešto što nikakav novac ne može nadomjestiti. Vremenom shvatite da nikad ne možete znati kuda vas sve život može odvesti. Stoga se trudim da sve prihvatim onako kako jeste, te da znanju za koje sam stekla diplomu, dodam i neka nova. Svakako nije na odmet“, zaključuje Miljana Dutina, s osmijehom i pozitivnim stavom ka novom sutra.