U Trebinju je danas održan seminar za poljoprivrednike, koji se bave proizvodnjom krompira, pod nazivom „Promocija lanca vrijednosti proizvodnje krompira u hercegovačkim predjelima BiH“, sa posebnim akcentom na proizvodnju mladog krompira.

Na seminaru su poljoprivrednici upoznati sa modernim tehnologijama proizvodnje krompira, izborom odgovarajućeg sjemena i sorti, adekvatnih parcela, pripremom zemljišta i đubrenja te zaštiti od bolesti i štetočina.

Zoran Broćić, profesor Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu ističe da su proizvođačima naveli koji su to putevi da se u proizvodnji mladog krompira postigne profit.

„Šta bi, dakle, trebalo sve da se uradi- od nabavke, pakovanja krompira, pozicioniranja na tržištu. Naravno u ovom procesu je veoma bitna pomoć države i svih stručnih službi koje obilaze proizvođače“, naveo je on.

Ističe da je u Hercegovini problem što su usitnjene parcele, za razliku od Vojvodine, gdje su parcele mnogo veće i moguće je koristiti krupniju mehanizaciju u procesu proizvodnje krompira.

„Ovdje prednost može da ima proizvodnja u zaštićenom prostoru, jer su ovdje klimatski uslovi takvi da je u plastenicima, u zimskim uslovima, moguće proizvoditi mladi krompir koji može da se pojavi na tržištu već u aprilu mjesecu. Region tada dosta krompira uvozi iz Albanije, Mediterana, tada je dosta bolja cjenovna situacija. Mislim da težište treba da bude na tome, jer se taj krompir može plasirati u okolne turistički razvijene gradove“, naveo je on.

On je istakao da proizvodnja ranog krompira može da bude veoma isplativa upravo u ranoj proizvodnji.

„Par ari u plasteničkoj proizvodnji mogu da budu veoma rentabilni, to dolazi kao pretkultura nekim drugim kulturama, recimo paprika, paradajz, se poslije krompira gaje. I na otvorenom, sa primjenom svih agrotehničkim mjera, izborom dobrih ranih sorti, naklijavanjem, ranom sadnjom, regulisanjem toplotnog režima, mogu da se dobiju dobri rezultati i da proizvodnja bude veoma profitabilna“, naveo je profesor Broćić.

U lancu proizvodnje krompira, osim navedenih procesa, veoma je važno voditi računa o nastupu na tržištu, brendiranju i udruživanju te svim aspektima koji moraju biti zastupljeni da bi proizvodnja bila profitabilna.

On je naveo da je hercegovački krompir već brendiran te da je posebno kvalitetan.

„On je poprimio obilježja brenda i njegov plasman je zastupljen i van granica. Mislim da ta proizvodnja ide u dobrom pravcu i da se može očekivati napredak“, rekao je on.

Živko Bugarčić, specijalista za krompir i konsultant holandske kuće „Agriko“ kaže da su poljoprivrednicima iz Hercegovine govorili o prednostima proizvodnje ranog i ljetnog krompira.

„Ovaj klimat omogućava dosta ranu proizvodnju krompira, kako ranog tako i ljetnjog. Proizvođači ranog krompira imaju uspješniju proizvodnju, sigurniji profit, imaju svake godine profit, samo što bi trebalo da ulože malo više radne snege“, kaže on.

Ističe da bi trebalo raditi na unapređenju kvaliteta krompira, uniformnosti, obliku krompira te da se dobro bira sortiment i kvalitetnije obrađuje zemljište.

„ Neophondo je da se proizvodni sistem mijenja, da se prate trendovi i sluša struka“, rekao je on.

Nenad Motika, proizvođač krompira iz Rogatice došao je na današnji seminar u Trebinje jer smatra da su ovakvi seminari od izuzetnog značaja za poljoprivrednike. Proizvodnja krompira je, kaže, veoma skupa.

„Velika ulaganja su za sjeme. Da bi zasnovali proizvodnju potrebno je oko 10 000 maraka za jedan hektar. Ja proizvodim oko 30 hektara sjemenskog krompira“, naveo je on.

 Željka Vidović, koordinator za razvoj politika projekta „EU 4 biznis“ razvojnog programa UN ističe da je jedno ovakvo predavanje održano i u Rogatici.

„S obzirom da je Hercegovina poznata po proizvodnji krompira smatrali smo da je neophodan jedan ovakav seminar za proizvođače krompira. Nama je ideja da promovišemo, ne samo ideju proizvodnje, nego da ljudi valorizuju svoja nastojanja da obezbijede sebi i porodici egzistenciju te da se ozbiljnije počnu baviti proizvodnjom krompira“, navela je ona.

Ovaj seminar je organizovan u okviru projekta „EU 4 biznis“, koji je vrijedan oko 16 miliona evra, od čega 15 miliona finansira EU, a oko  milion Njemačka. Zajednički ga sprovode Njemačka agencija za međunarodnu saradnju, UNDP i Međunarodna organizacija rada.