Trebinjski poljoprivredni proizvođači okupili su se juče zahtijevajući pravičniju raspodjelu poljoprivrednog zemljišta nekadašnjeg „Agrokopa“ zaintresovanim zakupcima, tvrdeći da rješenja resornog ministarstva favorizuju interes „Agrofina“, a na štetu ostalih proizvođača.

Nezadovoljni poljoprivrednici ističu da ne osporavaju pravo preduzeća „Agrofin“ na koncesiju oko 180 hektara zemlje nekadašnjeg „Agrokopa“ koji su pod zasadima vinove loze, ali i ističu da na ostalih 200 hektara slobodne zemlje i drugi poljoprivredni proizvođači moraju dobiti šansu za zakup.

Proizvođače zabrinjava i što je takvim rješenjem stvorena svojevrsna pat-pozicija, jer Gradska uprava, koja rješenje mora da potvrdi, nije dala saglasnost na prijedlog iz ministarstva, uz stav da ono nije u interesu razvoja poljoprivrede u Trebinju.

Ilija Stanković, vlasnik farme krava, pojašnjava da je za sve bio prihvatljiv prvobitni dogovor sa resornim ministarstvom po kojem bi se površine zasađene vinovom lozom dodijelile na koncesiju preduzeću „Agrofin“, a slobodne površine vratile lokalnoj zajednici, koja bi ih dalje putem zakupa stavila na raspolaganje svim zainteresovanim proizvođačima.

On dodaje da je uprkos tome što je „dogovoreno jedno, na papiru stiglo drugačije rješenje“, po kojem su svi drugi zainteresovani zakupci dobili tek manji dio slobodne zemlje.

„Od zemlje u gradskom dijelu, koja se može navodnjavati, dato nam je svega 17 hektara u gomiljanskom polju, hektar u Zasad polju i nešto malo oko obilaznice. A to je potpuno nedovoljno za sve zainteresovane zakupce. Vjerovatno je pritisak sa druge strane bio jači“, istakao je Stanković.

Stanković kaže da ima više od 150 zahtjeva poljoprivrednih proizvođača zainteresovanih za zakup slobodnog zemljišta koje je nekad koristio „Agrokop“.

„Ako su turizam i poljoprivreda strateške razvojne grane Trebinja, a samo jedan pravni subjekat ima primat na zemlju – gdje da drugi proizvedu hranu za stoku. Zemlja se ne obrađuje i stoji u korovu, a mi vapimo za stočnom hranom i svim što se na njoj može proizvesti. Ako se sva hrana za stoku mora kupiti, od stočarstva nema ništa“, ističe Stanković.

Vlasnik destilerije za preradu ljekovitog bilja Radoslav Anđelić smatra da nije ni logično ni pravično da se „forsira samo vinogradstrstvo, i to vinogradarstvo samo kod jednog pravnog subjekta“, te da treba dati šansu i drugim proizvođačima, kao i različitim vrstama poljoprivredne proizvodnje.

„Mi smo svi ovdje mali proizvođači, ovdje živimo, radimo i svi smo Trebinjci. A ja u ‘Agrofinu’ vidim malo Trebinjaca. Problem je što pitanje trebinjske zemlje ne rješavaju Trebinjci između sebe, nego se ono rješava negdje u izmještenim centrima moći“, kaže Anđelić.

On vjeruje da još nije ništa definitivno ni „zakovano“, da postoji prostor za kompromis i dogovor, te pozvao sve aktere da sjednu za isti sto.

Vlasnik farme svinja Srđan Misin podsjeća da je veliki dio ove zemlje, država 1966. godine u bescijenje otkupila od njenih vlasnika, koji su je prethodno teškim trudom morali zaraditi.

„Država je tada nama otela zemlju, a sad nam je ne daju ni da je pod zakup radimo. Jedini nam je prihod od poljoprivredne proizvodnje, a ne možete se baviti poljoprivredom ako nemate zemlje. Dajte nam onda državne poslove i neće se niko baviti poljoprivredom“, zaključuje ogorčeno Miskin.