Zato sledeći put kada budem išao gradu Trebinju, znaću da dolazim kao u pjesmi "Pukni zoro'", kao sin kod majke, brat kod brata...

Piše: Goran Šćekić

Na jednom spontanom, Podgoričkom druženju koji kao po šablonu uvijek zna da organizuje moj prijatelj Zoran Stešević, upoznao sam divne ljude iz grada Trebinja.
Ispostavilo se da su to zapravo čelni ljudi grada Trebinja, Mirko Ćirić i Dražen Bošković.
Prihvatio sam tada poziv gradonačelnika grada Trebinja, gospodina Mirka Ćirića za organizovanje samostalne izložbe mojih karikatura u ovom prelijepom gradu.
Preuzimajući tu odgovornost, prihvatio sam izazov i suočuvanje sa Trebinjskom publikom.
Pripremajući se za ovu izložbu, selektovao sam nekih 60 radova, karikatura i poslao organizatoru.

Trebinjski centar za kulturu na čelu sa Miljanom Vukovićem i gospodinom Vidakovićem je izložbu pripremio na najvišem mogućem nivou.
Otvaranju izložbe prisustvovao je veliki broj građana Trebinja sa rukovodstvom ovog grada.

U galeriji sam odmah na početku primjetio vedrinu, komešanje, zadovoljstvo i na kraju što je najvažnije, osmijeh na licima prisutnih gradjana.
Oni su bukvalno razumjeli svaki potez i svaku poruku na mojim karikaturama.
Tada sam shvatio da ovaj narod misli istom glavom i diše istim plućima sa narodom Crne Gore.
Domaćini su se potrudili da se dva dana u ovom divnom gradu osjećamo kao kod kuće.
I to je zaista bilo tako.
Vraćajući se za Podgoricu prolazili smo kroz dvije granične kontrole koje su napravile velike sile i zlobni političari sa ovih prostora.
Ali granice zapravo NIKADA nisu postojale, niti će postajati u srcima istog naroda na prostoru Balkana.
Zato sledeći put kada budem išao gradu Trebinju, znaću da dolazim kao u pjesmi „Pukni zoro'“, kao sin kod majke, brat kod brata…