Jadranka Stojaković nekoliko godina je živjela u Banjaluci, a duže vrijeme bolovala je od multipla skleroze.

Gotovo da nema čovjeka u republikama bivše Jugoslavije koji ne zna pjesme Jadranke Sojaković „Sve smo mogli mi“, „što te nema“ i „Ima neka tajna veza“. Ova nekadašnja jugoslovenska zvezda, a kasnije i uspešna kantautorka i slikarka u Japanu, živjela je u Domu za stare „Karitas“ u Banjaluci.

Bolest motornog neurona, koja joj je ustanovljena nakon pada na bini 2009. godine, iz dana u dan oduzimala joj sve više snage.

Jadranka je bila veoma popularna od strane svojih kolega koji su se svim svojim naporima trudili da joj obezbjede što bolje liječenje.

Među njima se nedavno našao i bard srpskog glumišta Petar Božović koji je održao humanitarno veče za Jadranku odigravši svoju monodramu. Koliki je zapravo značaj Stojakovićeve muzike na ex Yu sceni potvrdili su i muzičari poput Željka Joksimovića, Maje Tatić, Harisa Džinovića, Romane Panić i mnogih drugih koji su takođe humanitarnim koncertima doprinijeli da Jadranka dobije adekvatno liječenje.

„Ne mogu više da sviram, ali često sanjam muziku. Živim cijeli život s njom i kao da imam koncerte dok spavam. Još mogu da je osjetim, još mogu da je čujem“, rekla je nedavno Jadranka Stojaković.

Rođena je 24. jula 1950 u Sarajevu, gdje je i počela sa svojom jedinstvenom muzičkom karijerom. Tokom kasnih 1970-ih počela se baviti obradom sevdalinki starih gradskih ljubavnih pjesama, kao i obradom poezije srpske pjesnikinje Desanke Maksimović u novom muzičkom aranžmanu.

Radila i primjenjenu muziku za televiziju (Dječije emisije Televizije Sarajevo), te napisala uvodnu temu 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Od 1988. živjela u Japanu, do povratka 2012. godine.