Evroatlantisti, lobisti, mondijalisti, globalisti, dok u ušima odzvanja isti, isti.To je ringišpil (anate ih mate)  svojevrsna skalamerija, koja bi male narode da uvede u tor i nametne im jedan obrazac ponašanja za koji ti“dobrodušnici“ misli da je moralan i demokratski.

Ona je trovačnica našeg identiteta i opstanka, njihovi apetiti su ogromni, oni mentorski traže da se odreknemo suštinskog, da bi bili ništa.

Evropsko-atlantska-arkadijska priča je potrošena, jer je korijen te ujedinjene dobrotvorske familijarnosti  u suštini amoralan i neiskren,  jer je ekonomska računica prevagnula u odnosu na humanizam i istinsku srećnu zajednicu.

Posebna priča je  da Zapad nas doživljava kao zamorčiće, kao primitivce koje treba uvesti na neka mala vrata posluge, u razvikanu evropsku tekovinu koja počiva na lažima.

Svi sukobi na Balkanu su projektovani po mjeri “divide et impera”,  jer projektanti novog evropskog kursa stvaraju haos kad im se „ćefne” kroz zadate nacionalizme,  krize, satelitske vlade i marionetske glasnogovornike .

Unija  Bildelberg moćnika  priču o punom stomaku stavlja na prvo mjesta potencijalnih osvojenih sloboda i privilegija, materijalno postavlja ispred duhovnog, s tim što sada nemamo jednog krutog, pragmatičnog inkvizitora, već svojevrsni Inkvizitorijum koji mjeri, premjerava i užasava.

Sluđuje nas da postanemo nametnuti drugi, ne istinski, već lažni podrepaši i skutonoše, koji će se zarad lažnih obećanja odreći i svojih najsvetonosnijih korijena. Ispostavljaju takve zahtjeve, račune i morbidna ograničavanja da nijedna normalna država to ne bi prihvatila. Ali, loši ponavljači vječito rigaju istoriju i ne nauče ništa iz svojih neprestanih tragedija .

Zapad svoju moralnu depresiju i krizu svih institucija, naročito porodice hoće  pošto-poto da izveze i za to traži države privjeske, preko svojih favorita, da ustupe dušu đavolu i da razruše, obogalje zdravu patrijarhalnu porodicu.

“Đavo je već bez maske zakoračio u svijet”, kazao je Zenjkovski i ta đavolizacija tradicionalnih, izvornih vrijednosti,  izistinskih, nije slučajno uperena baš protiv nas.

Savremeno ropstvo

Set tzv. ljudskih sloboda uvodi, kroz kupljenu i naređenu transparentnost raznolike oblike devijantnog, bolesnog, skaradnog, stidnog. Cinična filosofija prepametnih je nešto što moramo prihvatiti i vaspitavati našu djecu kroz jednu umobolnu,  nakaradnu „bazdljivu“ prizmu ako hoćemo u takvu Integraciju, koja nas ponižava,   teroriše, nezasito maltretira i iživljava se kroz svakojake emisare i čistunce demokratije. Suština američke dominantne i kolonizatorske politike (koja spoljašnju brani i opravdava unutrašnjom ) jeste ekonomski „razvaliti“ male privredne sisteme,  zadužiti ih i naredbodavno odrediti im koje robe da kupuju, najviše one proizvode koje su one do tada uspješno proizvodile (uglavnom zdravu hranu ) i staviti im omču pod grlo, držeći ih neprestano u dužničkom ropstvu i konstantno mrcvariti. Novi izum trovanja i svojevrsnog „prečišćenja“ jeste nametanje GMO ishrane, da se kroz virusne koncentrate truju buduće snobovske i klonovske generacije .

Nezdrava, inficirana i učipovana porodica iznjedriće nakaze, monstruozna potomstva, koja će opet spasavati, ko drugi nego Inkvizitorijum.

Scenario je jasan. Poželjno je opustošiti industriju, poljoprivredu, pokrasti sva bogatstva, izazivati i dozirati vještačke, ekonomske i političke krize, sve pod vidom novokolonijalnog demokratizma i performansa, koji traži jeftinu radnu snagu, da je besomučno iznurava. „Filovati“ socijalne bijede i udese, pod setom ljudskih prava i nazovi vrijednosti, nametnuti nepravo i nedemokratsko, omogućiti NVO kupleraj, plaćen i doziran, tzv. lokalne svijesti, dobro „uplaćene i izdresirane“,  da sprovodi domaće zadatke iz svih oblasti prevaspitavanja po mjeri globalizma i horski ponavlja da nam je to jedini pravi put.

Štititi se od svjetskog terorizma tako što se stvara terorizirajuća politika prema demokratski izabranim vladama, gdje se šerifovski smjenjuju, ubijaju lideri,  najčešće vješaju, a sve da se tim zemljama donese boljitak. Od toga će oni uskoro osjetiti svu identitetsku glavobolju i porobljavanje, jer će globalizam da im iscrpi i besomučno opljačka i zadnju paru i da ih uvede u stalnozavisne sisteme od njihove dobre volje.

U svojoj napadnoj tehnološkoj invaziji, putem masovnih komunikacija, kroz internetsko porobljavanje, kroz šou rijalitije sparivanja, iznosi na tobožnji poslužavnik set svakojakih sloboda, demokratskih đakonija. U pitanju je jedan sofisticirani i podmuklo osmišljeni patent Novog svjetskog poretka, koji nije ništa drugo no crpilište i tlačilište intelektualne i biološke svojine, čiji je cilj da od svijeta, pogotovo malih i osiromašenih napravi sklepanu skalameriju prave duhovne deponije, gdje će novac biti jedino ime, a glad samljevenih naroda odziv, kojim se oni iživljavaju i mrcvare nas.

Služenje sistemu

Pojedinac ushićen  vulgarnom i populističkom jeftinoćom, razduhovljen do neprepoznavanja, ulazi poput pustine u kompjuter kao u svoju grobnicu, u 21. vijek užasacije i klizavosti, jer, kako kaže mitropolit Amfilohije, on je :„u dubinskoj krizi svog samosaznanja, mnogo dubljoj nego mi to mislimo“.

Ali, mi više i ne mislimo, drugi, moćniji misle umjesto nas, pod maskom Velikog brata, čiji šou poprima nove dimenzije i oblike strahovite manipulacije glupošću, odvratnošću ovih novih „arogantnih bestidilaca“.

Zapadna civilizacija, pogotovo u 21. vijeku sva je stala u riječ imati, gdje gotovo da je iščiljela bilo kakva prirodnost i emotivnost.

Zapad je u ozbiljnoj krizi, samopouzdanje koje se ograničava na materijalnom poljuljano je, kriza identiteta je sve vidljivija i razornija. Lojalan svom povinovanju „demokratiji,“ on grčevito traga za osloncem, kada je svaka kriza, ne samo ekonomska, nego prije svega moralna, očiglednija, uslužni lanac sistemu pukao je, kao što je „pukao“ i mentalni sklop čovjeka Zapada koji je brojkama novca i naviknutom pragmatičnošću, nenaviknut na suočavanje sa samim sobom, sa svojim sve više nadolazećim strahovima za egzistenciju, nenaučen za razgovor sa sobom i sa drugima.

Nepovjerljiv da bude samo u tom neprekidnom lancu služenja Sistemu i povinovanja,  isfrustiran. Zapad je priča o bolesniku koji je na aparatima, gotovo na izdisaju. Svako nezadovoljstvo zajednicom dovodi do vješto smišljenih (vještačkih) kriza i podrivanja ekonomija (Grčka,  Kipar,  Portugalija), gdje se plasira priča da je to sastavni, prirodni nastavak  globalne krize. Bajka o jednom ujedinjenom čovječanstvu, moneti  izblijedjela je.

Sudar civilizacija

Zato Zapad nikad nije mogao razumjeti ljude sa Istoka i taj sudar civilizacija,  kulturoloških i civilizacijskih  vrijednosti,  nije ni do danas dao spasonosno rješenje.

Mi , Srbi danas se ne uklapamo u taj novi Evropski, usrećiteljski projekat, a hoće naši „usraćitelji“ da nas po svaku cijenu, „neprirodno“ uvuku u NATO kandže, tih milosrdnih, milonježnih anđelčića. Mi smo danas  razvodnjeni, mlaki u patriotizmu, sve više prihvatajući izvoz i KOLONIZOVANJE ŠUNDOM    NAZOVI EVROPSKIH VRIJEDNOSTI, kroz različita marketinška pozorišta grdoće, ili kako je dalekovidni i i brinovidni otac Justin Popović jednom rekao:“Mi bedni SRBI POSTAJEMO Roblje Tv…..

Zato svoj bezosjećaj za porodicu , zajednicu krvnog srodsta koja počiva na razumijevanju, slozi, „SISTEM“ pronevjerenih očekivanja hoće da iseli, premjesti u male narode, drobeći ih muljačom drskosti, sile bez obraza, upravo onim atributima na kojima počiva zapadni svijet.

Namjera mu je da po svaku cijenu  stvara tu „familijarnost“ različitih duhovnih sistema malih naroda, držeći ih u šaci, jer će navodno tako suprotstavljene i podijeljene usrećiti i uvesti na neka sporedna vrata, posluge u tu veliku obećavajuću Porodicu Evrope, da neprirodno postane prirodno i realno, robotizovati ih da žive u lažnoj ljubavi, kličući velikoj Ideji jednakosti, bratstva i slobode, koja je falsifikovana i prostituisana, potrošena. Nepomirljive treba uvesti u nove ratove, uz stare zađevice sa  fatalnim posljedicama.

Unija prvo ekonomski uništava male ekonomske sisteme, a zatim od ogladnjelih, čipizacijom stvara zavisnike, davanjem  kojekakvih kredita tako da one preostali dio žive u dužničkom (teško otplativom  ) ropstvu. Sa takvim obogaljenim narodima čiji je najvažniji zadatak da zaborave na istoriju u ime Univerzalne istorije poravnanja,  gdje ništa nije bitno i gdje su podjednako  na cijeni i dželat i žrtva,  najlakše je manipulisati.

Takvi unakaženi sistemi, marionetske vlade ne mogu se skriti od stalnog nadgledanja  svevidećeg oka, što je obilježje masonerije, a kasnije i satanluka. Nemoćnima se  nemilordno eksperimentiše, truju se laboratorijskim virusima tzv. gripova (ptičjih,  mišjih,  svinjskih itd . Da bi farmaceutska industrija profitirala oni prethodno inficiranim sistemima i narodima „punoručno“izvoze vakcine kojima je uglavnom prošao rok i na taj način vrše apsolutnu kontrolu nataliteta.

Virusizacija sljedeći korak

Virusizacija je sljedeći korak, gdje mali narodi konačno gube identitet i postaju bezoblična masa, razduhovljena, dezorijentisana, sa svim devijantnim oblicima ponašanja koji se podrazumijevaju kao razumljivi i poželjni ka krajnjem cilju, jednom gospodaru, samom Satani.

Kada nakaznost postane zakonomjernost, kada morbidnost postane jedini legitimitet onda će se iz pomiješane i zbutnjane Pandorine kutije dozirati jedan po jedan rat, da bi napokon i vojna industrija bila u igri sticanja profita, na nesrećama zavađenih i obespravljenih, izloženih brutalnoj „kulturnoj“ kolonizaciji .

Naročita pažnja posvećuje se školskim sistemima koji se moraju prilagođavati zapadnom miljeu, preprati i modelovati u svojevrsnog klona, koji će kao svoj najveći uspjeh smatrati prezrenje svojih korijena, jezika, crkve, važnijih datuma, porodice,  čipovan blještavilom laži i mimikrije zapadnog svijeta, lovilica ljudskih duša. Treba razrovati školski sistem, vaspitanje karikirati, namjerno zaboravljati najvažnije datume i stvoriti anacionalno-snobovskoa pokoljenja, paletom različitih mogućnosti, biometrijom, identifikacionom kontrolom, gdje je u središtu 666. Ta velika,  nezasita zvijer ime pojedinca,  njegovu biografiju će poništiti a takva jedinka  biće nemušti broj, isprazno tijelo i ništa više.

Svaki sistem pa i evropskih preoblikovanja i usitnjavanja ima „nadsistem“ kojem se pokorava i služi, a to je diktatura Amerikanijata, koji je posebno osjetljiv na bilo kakve vidove liberalizma i intelektualizma i gdje samo kontrolisana, tetovirana sloboda ima primat. Pokornost je prvo pravilo po kojem moraju da se upravljaju mali narodi, pa tako i  čemerni Srbi.

Sve priče o ličnom, kolektivnom dostojanstvu i istorijskom pamćenju, za Evropu su zamorne i neshvatljive. Ko se ne uklopi u taj sistem, unaprijed je osuđen na propast i velike patnje. Zahtjevi i pritisci su takvi i toliki, (bezobrazni ) da ih niko normalan ne bi prihvatio . To klatno strave naročito lebdi nad malim pravoslavnim narodima, u trenutku kad ono postaje živonosna voda i vitalna religija  i na širim prostorima, kao pečat trajne istine .

Evroantalantisti, isti, isti.

Moć je u nepristajanju, dok zli volšebnici zveckaju ključevima, otvarajući  tamničarska vrata, da nam u dokolici provjetravaju glave i sipaju tuđe, nedobre misli i želje.

Ah, ti evroantlantisti!

Autor teksta je književnik i književni kritičar mr Slobodan Čurović Apis.

Izvor: IN4S portal