Ni po jednom parametru danas nije lako spakovati se i odlepršati u inostranstvo na nekoliko dana odmora. I baš zbog cijele situacije - i novčano i zdravstveno i poslovno, Republika Srpska je idealno "inostranstvo" u koje možete da pobjegnete na nekoliko dana, kao što sam ja uradila. Reći ću vam i zašto.

Za rad od kuće neophodan nam je dobar internet, a sav posao može da se obavlja preko digitalnih platformi (ako se Ilon Mask potrudi, možda uskoro i sa Marsa). Zato sam se spakovala na brzinu i prošlog vikenda otišla sa druge strane Drine. Spojila sam posao i zadovoljstvo, radila a posle smjene obilazila Srpsku, koja može da se podiči velikim turističkim potencijalom.

Protekle nedelje obišla sam dio Srpske bliži Srbiji, od Višegrada do Trebinja, i o njemu ću vam pisati. Ako i vi planirate neki bijeg u Republiku Srpsku ili samo želite kraći odmor van Srbije, treba da znate ovih šest stvari:

Koje anti-kovid mjere su na snazi
Državljanima Srbije za ulazak u Bosnu i Hercegovinu, tj. Republiku Srpsku ne treba negativan pi-si-ar test niti test na antitijela iz laboratorije. Ulazi se potpuno slobodno, kao i do sada. Po povratku u Srbiju, takođe mi nisu tražili negativan test niti je obavezan karantin.

U Srpskoj je maska obavezna u zatvorenom prostoru i preporučena na otvorenom, kao i držanje fizičke distance. Kafići, restorani, prodavnice, kladionice rade do 22 časa. Od ponedeljka, 1. marta, biće dozvoljeno organizovanje muzike uživo, uz poštovanje mjera.

Mjere se, moram reći, relativno poštuju, tako da sam u prodavnicama često viđala ljude bez maske. Pošto me je zateklo lijepo vrijeme, mnogo ljudi je boravilo na otvorenom, gdje je i manja mogućnost zaraze. Gužve nema, tako da sam se osjećala prilično bezbjedno.

Put kroz Srbiju
Moja prva stanica na putu u Republici Srpskoj bio je Višegrad. Ako ka njemu krećete iz Beograda, najbolje i najbliže je da idete auto-putem do Čačka, preko Užica, Zlatibora i Tare, pa do graničnog prelaza Kotroman.

Put od Beograda do Tare je idealan, od Tare i Mokre Gore do granice korektan, ali ne i dobar. Ima dosta rupa i nije sređen u skorije vrijeme. Prolazak kroz NP Tara se naplaćuje za motorna vozila 200 dinara.

Oko tri i po sata dovoljno je od Beograda do Višegrada, pod uslovom da nisu gužve na granici. 

Put kroz Republiku Srpsku
I tamo su putevi poput ovog na Tari - korektni. Na njima najbolje preživljava neuništiva "golf dvojka", koju sam na putevima najčešće i viđala. I to govori o materijalnoj situaciji većine stanovnika.

Posebno je zahtjevan put Višegrad-Goražde-Foča koji je krivudav, sa mnogo uspona i tunela (Višegrad-Goražde!), koji su u lošem stanju i većinom neosvjetljeni. Nikako se ne zalijećite kroz njih i vozite pažljivo.

Od Foče, preko NP Sutjeska, Gacka, Bileće pa do Trebinja put je dosta bolji, pogotovo kad od Gacka stupite na područje nešto pitomije istočne Hercegovine. Ima dosta policije i radara, tako da treba voditi računa, zbog kazni ali prijee zbog lične bezbjednosti.

Put nije idealan, ali su predjeli prelijepi
Putevi su, iako ne kvalitetni, odlično obilježeni i, vjerovali ili ne, u eri raznih GPS sistema i tehnoloških pomagala, putovala sam bez navigacije. Ako se izgubite, pitajte ljude okolo, svi znaju da vas upute i jako su ljubazni, pa čak i policajci.

Dobar dio puta proteže se pored Drine i okolina je vrlo živopisna. Uz umjereno brzu vožnju - uživećete.

Cijene - kao u Srbiji i malo jeftinije
U Republici Srpskoj, i da hoćete, ne možete mnogo da potrošite. Kafa košta od jedne do jedne i po konvertibilne marke (65-100 dinara), porcija ćevapa sa kajmakom oko pet maraka (300 dinara), kolači su oko tri marke (do 200 dinara). To je sve dosta jeftinije nego u Beogradu, i otprilike kao u manjim mjestima po Srbiji. Cigarete koštaju kao u Srbiji. U prodavnicama su cijene manje-više iste kao u našoj zemlji.

Čašu lokalnog vina - žilavke, koja uspijeva samo u Hercegovini - možete da popijete za oko 180 dinara. Dobar ručak za jednu osobu - riblja čorba, pastrmka, hljeb - u restoranu je oko 1.000 dinara.

Gorivo u BiH je i dalje dosta jeftinije nego u našoj zemlji. Litar dizela, na primer, košta od 1,90 do 1,99 maraka, otprilike oko 125 dinara. To je gotovo 30 dinara manje nego u Srbiji. Za oko 6.000 dinara možete da napunite rezervoar od 50 litara.

Veliki izbor smještaja
Republika Srpska je u poslednjih nekoliko godina doživjela turistički bum i sve više ljudi nudi svoje kapacitete putnicima.

Cijena trosobnog stana u Višegradu, i to sa pogledom na Drinu i čuveni most Mehmed-paše Sokolovića, koštao je oko 2.000 dinara za noć. Malo dalje od centra može da se nađe i za 1.000 dinara, sve zavisi od toga šta vama više odgovara.

Trebinje, koje su Srbi masovno posjećivali prošle godine tokom ljeta, što sam saznala od lokalnih turističkih radnika, ima veliku ponudu smještaja. Pošto je grad sve atraktivniji za turiste - zbog idealne gotovo mediteranske klime i ljepote podneblja - gotovo na svakom koraku nudi se smještaj.

U Trebinju me je jedna noć u apartmanu, koji je udaljen pet minuta hoda od centra i čuvenih platana, koštala oko 1.300 dinara.

Od hotela do privatnih soba i apartmana, možete da nađete šta vam odgovara po povoljnim cijenama. I u Višegradu i u Trebinju su domaćini vrlo ljubazni, nenametljivi, stoje vam na usluzi za sve što treba. Smještaj je izuzetno čist i nov, uz odličan internet, što je meni bilo najvažnije zbog posla.

Prelijepa priroda
Priroda ovog dijela Republike Srpske je napola divlja, napola pitoma, sveukupno jedinstvena. Njom dominira sudbonosna Drina, prelijepe zelene boje kakva se ne viđa na rijekama Srbije.

Dok Višegrad nema da ponudi mnogo turističkih lokaliteta, osim mosta Mehmed-paše iz 16. veka i Andrićgrada, Trebinje i istočna Hercegovina mogu sve to da nadoknade.

U Trebinju sam provela najviše vremena, pošto je grad pod Leotarom, na mene ostavio najjači utisak tokom studentske ekskurzije prijee pet godina i željela sam da mu se vratim.

Klima je blaga, mediteranska, u gradu je sunčano čak 260 dana godišnje. Nije ni previše toplo, ali ni hladno, temperatura je idealna.

Najljepši dio grada je dugo šetalište pored Trebišnjice, a sa kog se vide zidine Starog grada. Najmonumentalniji spomenik istorije u gradu je Perovića-Arslanagića most iz 16. veka, koji je prije oko pola vijeka sa prve lokacije kamen po kamen prenijet pet kilometara nizvodno zbog gradnje hidro-sistema. Ime Perovića nosi u znak zahvalnosti porodici Perović koji su ga sačuvali od rušenja tokom poslednjeg rata.

Trebinje čuva Hercegovačka Gračanica, crkva na samom vrhu grada, u kojoj, po sopstvenoj želji, počiva najpoznatiji Trebinjac Jovan Dučić. Sa tog mjesta pruža se najljepši pogled na Trebinje.

Grad na Trebišnjici je jako čist i uređen, stanovništvo je vrlo predustretljivo i prijateljski nastrojeno. Ne žuri se nigdje, sa konobarima, prolaznicima, ljudima u prodavnicama možete da se ispričate i pitate ih sve što vas zanima.

Kada sve ovo uklopite i isplanirate – put, smještaj, budžet – preostaje vam samo da uživate u prirodi i ljepotama ovog dijela Republike Srpske.