U jednom od najstradalnijih mjesta Srba u Hercegovini – Pridvorici kod Gacka danas na Vidovdan su se smjenjivali suze i radost.

Suze zbog sjećanja na 1941. godinu kada su ustaše na najsvirepiji način ubile djecu, žene i starce ne ostavljajući svjedoke, a radost jer je danas bilo najmasovnije okupljanje na ovom mjestu od osvjećenja obnovljene crkve 2009 godine.

Došli su vjernici iz cijele Hercegovine da proslave slavu hrama Svetog kneza Lazara u ovom svetom mjestu i sjete se nevinih žrtva.
Nakon svete liturgije prelomljen je slavski kolač, nakon čega je priređena trpeza ljubavi.

Više stotina Hercegovaca, među kojima veli broj mladih koji su došli da prisusustvuju svečanom danu u Pridvorici ulijeva nadu u bolju i svjetliju budućnost. Pažljivo su gazili po zemlji natupljenom krvlju nevine djece, staraca, žena, stanovnika koji su bili krivi samo što su Srbi.

Vladan Mastilović koji je iz Trebinja u ovo stradalno mjesto došao sa bratom Milutinom kaže da već nekoliko godina dolazi na Vidovdan kako bi zajedno sa ostalim vjernicima pristvovao liturgiji i odao počast mještanima Pridvorice.

“Osjećanja su mi bila pomiješana. Posebeno sam se nekako danas osjećao srećnim kada sam vidio koliko je naših Hercegovaca došlo – djece , omladine i svi su sa strahopoštovanjem stajali na Pridvoričkom tlu. Naš zadatak je da Pridvoricu, ali i druga stradalna mjesta u Hercegovini približimo mlađim generacijama i da nas takva mjesta okupljaju”, poručio je Mastilović.

Loš put koji vodi do sela Pridvorica spriječila je veliki broj Hercegovaca da danas bude u ovom mjestu. Do Pridvorice je vrlo teško doći putničkim vozilom, jer je riječ o makadamskom putu. Okupljeni vjernici su poručili da se nadaju da će problem putne komunikacije uskoro biri riješen.
Ustaše su 1941. godine pobile sve stanovnike Pridvorice, njih 186, s tim da se ne zna koliko je bilo tek rođene, a nekrštene djece, pa se smatra da je žrtava bilo i više od 200.

Za Pridvoricu, selo koje se nalazi u Borču, u gatačkoj opštini, se kaže da je rana koja ne može da zacijeli i da ima simboličnu važnost za Gačane i cijelu Hercegovinu.

Zločin u Pridvorici specifičan je po tome što nije bilo svjedoka jer su pobijeni svi stanovnici, osim onih kojih se nisu tu zatekli.

Na pravoslavni Božić, 7. januara 1942. godine, ustaše su na prevaru pohvatale sve stanovništvo i na najsvirepiji način ubijale djecu, žene i starce.

Pridvorica je selo kojeg nema, pa se sve priče pričaju iz arhiva i predanja.

Hroničar ratnih dešavanja u Hercegovini, istoričar Savo Skoko u svojoj knjizi “Krvavo kolo Hercegovačko 1941-1942.”, opisujući stravičan zločin u Pridvorici, napisao je da su zločinci prvo sve stanovništvo povezali, a potom, nakon stravičnog mučenja i mrcvarenja, poklali ili ubili tupim predmetima: kočevima, pridrugama, lopatama i sjekirama.

Nakon likvidacije svih odraslih muškaraca, mlađe žene i djevojke su natjerane da pokupe unakažene leševe očeva, muževa i braće, koji su ležali u lokvama krvi, a potom su silovane, pa zatvorene u štalu i zapaljene sa djecom, majkama, babama i svekrvama.

Skoko je u knjizi napisao da je malo stratišta u Hercegovini sa kojih niko nije uspio da pobjegne kao što je to slučaj u Pridvorici.

Zahvaljujući gatačkom parohu Velimiru Kovaču, koji je uložio veliki napor u organizaciju obnove crkve i njeno uređenje, iako nije pripadala njegovoj parohiji, ovaj vjerski objekat sada služi namjeni, a oko njega se okuplja narod Hercegovine i podsjeća stravičnih događaja.

Neimar Vule Skoko je sa mještanima 1936. godine podigao crkvu.