Profesor liturgike Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči Nenad Tupeša rekao je da Bog nikada neće dopustiti više nego što ljudi mogu izdržati, ali da to ljude ne razrješava brige za bližnjeg, posebno u iskušenju zbog epidemije koje je snašlo cijeli svijet.

Tupeša je istakao da Crkva Božija ima vjekovno iskustvo i da se izborila sa velikim nedaćama i prije ovog "nevidljivog neprijatelja" koji uzima živote širom planete. On je dodao da se protiv virusa s jedne strane bori država, struka i nauka, a sa druge Crkva svojim mehanizmima.

"Jedini mehanizmi Crkve su molitva i briga, ne samo za sebe, nego i za bližnje i one koji strahuju, koji su bolesni i koji su, nažalost, podlegli ovoj vrsti bolesti - da svima njima svjedočimo silu vaskrsenja", rekao je protojerej-stavrofor za Radio Republike Srpske.

On je napomenuo da Gospod zbog grijehova i zbog manjkavosti pokajanja dopušta razna iskušenja, te da je i ovo po Božijem dopuštenju.

"U Crkvi imamo iskustvo da Gospod nikada neće dopustiti više nego što ljudi mogu izdržati i nego što je to potrebno", napomenuo je profesor Bogoslovskog fakulteta i dodao da je ovo i za Crkvu ovo veliki ispit odgovornosti.

Tupeša je naglasio da Crkva mora da služi i zastupa za one koji su pogođeni bolešću, jer je molitva jedino oružje kojim raspolaže.

"Poruka i jeste da naše molitve udvostručimo, ne samo za sebe, nego za svakog čovjeka, bez obzira na vjeru i naciju, da što lakše svijet izađe iz ove pandemije", naveo je Tupeša.

On je napomenuo da će se, kao što je Hristos pobijedio smrt, njegovim životvornim vaskrsenjem i životvornom silom pobjediti i ovaj "nevidljivi neprijatelj", te da će to na prvom mjestu biti učinjeno molitvom i prinošenjem liturgijske žrtve za život svijeta i život svakog čovjeka i njegovo spasenje.

"Ne treba da strahujemo jer osnovna demonska zamka jeste da čovjeka drži u strahu. Hristos je pobijedio smrt, on je vaskrsao i nema više straha, pa ni od bolesti i virusa, ali postoji oprez i postoji borba protiv njega", upozorio je Tupeša.

On je poručio da ljudi mogu pomoći jedni drugima na razne načine, a najveća korist je molitva, što je u Crkvi osnov, kao i da je činjenje dobra prema bližnjem utemeljeno na svetopisanskom momentu.

"U delima apostolskim imamo jedan događaj kada su hrišćani u Jerusalimu bili ugroženi i kada apostoli skupljaju pomoć za Jerusalim. To skupljanje pomoći je nazvano liturgija, koja nije samo naše okupljanje u hramu, nego ima liturgija posle liturgije i prije liturgije koja je bazirana na činjenju dobrih dijela", pojasnio je Tupeša.

On je rekao da je činjenje dobrih dijela u osnovi hrišćanskog života i da se ne može nazvati pravim hrišćaninom čovjek koji ne čini dobra djela i koji nema ljubavi prema bližnjem.

"Pomoći treba bez obzira ko on bio - hrišćanin, musliman ili bilo ko. To je obaveza nas hrišćana i praznik vaskrsenja i jeste poznat po jednom od običaja, a to je da se pomaže siromašnima", naglasio je Tupeša i dodao da Crkva i hrišćani nikome ne treba da dozvole da pashu Gospodnju dočeka u nemaštini.

Ljudi se, kaže, bez činjenja dobrih dijela ne mogu nadati spasenju, odnosno ne mogu tajnu vaskrsenja doživjeti u njenoj punoći.

On je upozorio i da danas, kada se često govori i čita o porodici kao domaćoj crkvi, to može da ima izvjesne opasnosti u sebi – da se porodica poistovijeti sa Crkvom, što ne može da se održi, jer porodica nikada ne može da zamijeni Crkvu.

"Crkva ničim ne može da se zamjeni, Crkva je Hristova, ona je djelo Gospodnje, ona je zajednica vjernih, a porodica može i te kako da pomogne, ako tako hoćemo da iskoristimo izraz domaće crkve autentičnoj crkvi u kojoj se mi skupljamo radi prinošenja beskrvne žrtve", pojasnio je protojerej-stavrofor.

Tupeša je naglasio da je veoma upitno Crkvu nazivati mjestom gdje se ne može vršiti liturgija i prinijeti beskrvna žrtva. "Domaća crkva ili porodica je najautentičnija priprema za dolazak u crkvu Božiju i za doživljaj Crkve Božije kao takve", zaključio je profesor Bogoslovskog fakulteta Svetog Vasilija Ostroškog u Foči.