Dr Slobodan Mišeljić je Sarajlija, specijalista dijagnostičke radiologije i nuklearne medicine, koji je specijalizacije završio na Johns Hopkins Univrzitetu i na Harvardu. Već 20 godina je u privatnoj praksi, te sa još 52 radiologa obezbjeđuje eskpertizu za 4 privatne bolnice u predgrađu Bostona. Za Preokret govori o svojim ličnim iskustvima sa tretiranjem zaraženih sa COVID-19 virusom.

Poštovani doktore Mišeljiću, medijima i internetom kruže mnoga suprostavljena mišljenja o koronavirusu, od toga da je na pragu nova Crna smrt iz 14. vijeka, pa do toga da je stvar u dobroj mjeri napuhana iz, ko zna kakvih, političkih razloga. Kakvo je Vaše iskustvo?

Ne zavaravajmo se, ovo jeste katastrofa. Virus je užasno virulentan, to jest, jako se lako se prenosi. Mnogi ljudi su potpuno zdravi a zarazuju ljude oko sebe. Inkubacija je jako duga (14-28 dana). Većina ljudi ima blag oblik bolesti sa simptomima gornje respiratorne infekcije. Na žalost, kod oko 20% ljudi infekcija se spusti na pluća i osoba dobije jako tešku upalu pluća koja uništava plućno tkivo i onemogućuje razmjenu kiseonika.

Ljudi, sjedite kući, nigdje ne izlazite bez velike potrebe, a kad baš morate da idete vani, držite odstojanje od drugih i kad se vratite kući, perite ruke i skidajte tu odjeću i odmah je perite u mašini. Shvatite sve ovo vrlo ozbiljno!

To dovodi do teškog disanja, gušenja, kašlja, a oko 10% ljudi mora na ventilator. Ni jedna država na svijetu nema toliko kreveta u intenzivnim njegama i toliko mašina za disanje. U tome je najveći problem: što se odjednom pojavljuje ogroman broj pacijenata kojima treba aparat za disanje. A aparata nema dovoljno. Onda su ljekari prisiljeni da odluče ko će živjeti a ko umrijeti, što je užasna situacija.

Da li je medicinsko osoblje bilo spremno na, kako kažete, katastrofu, tih razmjera?

To je jako teško reći. Ono što moram spomenuti jevelika požrtvovnost osoblja, odnosno činjenicu da ljekari i sestre i drugo medicinsko osoblje obolijevaju sve više i više, jer nestaje adekvatne opreme za zaštitu.

Kakvo je Vaše lično dosadašnje iskustvo u borbi sa panedmijom?

Ja radim samo noću, sam sam u ordinaciji, a tehničari snimaju pacijente na rentgenu, CT skeneru, MRI skeneru, ultrazvuku i onda meni dolaze ti snimci na kompjuter. Ja ih pregledam i diktiram nalaz u mikrofon, a poseban software prepoznaje moj glas i “piše” nalaz, koji ja na kraju elektronski potpišem i nalaz automatski ide ljekaru koji je naručio test.

U tome je najveći problem: što se odjednom pojavljuje ogroman broj pacijenata kojima treba aparat za disanje. A aparata nema dovoljno. Onda su ljekari prisiljeni da odluče ko će živjeti a ko umrijeti, što je užasna situacija.

Ja sam proteklih deset noći vidio ogroman broj pacijenata svih godina, dakle ne samo starijih, sa užasnim ostecenjima pluća, od kojih je većina zahtijevala hitnu intubaciju. Bolnica se već puni, počinju da se improvizuju “terenske” bolnice u školama, kongresnim centrima itd.

SITUACIJA U BOSTONU ALARMANTNA: Ljekari i sestre i drugo medicinsko osoblje obolijevaju sve više i više, jer nestaje adekvatne opreme za zaštitu
Ali problem su ventilatori, to jest respiratori i osoblje. Dvojica mojih partnera, radiologa iz naše privatne grupe, koji rade manje zahvate na pacijentima, dakle imaju direktan kontakt s bolesnim ljudima, su zaraženi, Jedan je na ventilatoru. Znam lično desetak ljudi koji su bolesni. Dakle, to nije vise apstraktna bolest nekih tamo ljudi, nego mojih kolega, prijatelja i poznanika. A najgore tek predstoji. Tako da je situacija, sve u svemu užasna.

Koja je vaša preporuka za sprečavanje zaraze?

Ljudi, sjedite kući, nigdje ne izlazite bez velike potrebe, a kad baš morate da idete vani, držite odstojanje od drugih i kad se vratite kući, perite ruke i skidajte tu odjeću i odmah je perite u mašini. Shvatite sve ovo vrlo ozbiljno!

Razgovarao: Vuk Bačanović, Foto: Lične fotografije dr Slobodana Mišeljića