Malo ko od Srba, koji su tokom rata živjeli na slobodnoj teritoriji na području Konjica i Hercegovine, nije čuo za doktora Mihaila Nikolova. Poznatiji je bio kao doktor Bugi, čovjek koji je, kao dobrovoljac iz Bugarske, došao na Borke kod Konjica, liječio i spasio brojne živote.

Iz ruku predsjednice Željke Cvijanović, za hrabrost i nesebična djela, Mihail Nikolov je primio orden milosrđa, a na inicijativu više od 1.000 konjičkih Srba, BORS-a i hercegovačkih vladika.

- Bio sam iznenađen, rekao sam da taj orden nije namijenjen samo meni, orden je i za borce iz brigade u kojoj sam bio, i za osoblje naše bolnice - kaže Nikolov.

Iza ovih riječi 75-godišnjeg doktora Bugija stalo je tri i po godine neprekidnog boravka na Borcima, u ratnoj bolnici. Zbrinjavao je ranjenike i civile. Iako je specijalista ginekologije, radio je kao hirurg, anestetičar, internista, provodio je vakcinacije...

- Bilo je teško, ali je narod bio uz nas, znali smo zbog čega se borimo - da opstanemo, da stvorimo Republiku Srpsku - priča Nikolov.

Janko Vulić kaže da je, na liniji odbrane, bio presječen rafalom iz automata. Svijest je izgubio kada je dovezen do bolnice u kojoj nije bilo anesteziologa.

- Doktor Bugi je prišao i rekao da će on to da uradi, on mi je dao anesteziju. Navodno, operacija je trajala pet sati - rekao je Vulić.

Doktor Bugi danas je, s Konjičanima, evocirao uspomene. Zoran Pologoš kaže da ga je doktor spasio kada je stradao u minskom polju.

- Ostao sam živ, sedam sati je trajao moj transport do Nevesinja. Doktor Bugi i drugi su mi spasili život. Da njih nije bilo, neko bi drugi danas ovdje umjesto mene davao intervju - kaže Pologoš.

Maloljetnom sinu Bogoljuba Ćećeza 1993. godine, dao je dijagnozu “sindrom rata“.

- Javili smo se doktoru jer je sin konstantno imao temperaturu 40. Doktor je rekao da je to sindrom rata, za koji tada nismo znali - priča Ćećez.

U medicinski protokol, do početka 1996. i egzodusa Konjičana, upisano je više od deset hiljada pacijenata, među njima i 17 porodilja. Još šest godina radio je kao ljekar u Višegradu.

Doktor Nikolov kaže da je zbog odbrane pravoslavlja i slobode Srba, bio napadan u Bugarskoj. Još radi kao porodični ljekar, a kada okači stetoskop, želja mu je, kaže, da ostatak života provede u Hercegovini, u Republici Srpskoj.