Predsjednik Odbora za standardizaciju srpskog jezika Sreto Tanasić smatra da bi novi zakon o srpskom jeziku i Povelja o srpskom kulturnom prostoru, koju su potpisale nedavno Srbija i Republika Srpska, bili temelj za osmišljavanje, izgrađivanje i provođenje srpske nacionalne politike u oblasti jezika.

"Moramo na tome insistirati, svi i stalno", rekao je Tanasić, koji je i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske.

On je podsjetio da se u Povelji o srpskom kulturnom prostoru kaže da je srpska kultura jedinstvena na cjelokupnom prostoru na kome Srbi žive i da se on ne može rasparčavati današnjim državnim granicama.

Tanasić je naglasio da je nesporan kontinuitet srpskog jezika u BiH, koga Bošnjaci danas hoće da ga preimenuju u "bosanski".

On je rekao da Bošnjaci hoće da ubijede svijet da je "bosanski jezik" drugačiji od samog sebe, odnosno od srpskog, i više vijekova stariji od tog naroda.

"A opet, što je najveće čudo, da mu pripišu sve što je na njemu kroz istoriju stvoreno. Samo to je vrlo teško. Ni sam Gospod nije mogao ili hteo predvideti da će oni jednog dana postati narodi, pa nije za njih `sačuvao` neki jezik koji bi svedočio i o njihovoj samobitnosti", rekao je Tanasić.

Tanasić je u intervjuu za "Pravoslavlje" ocijenio da Bošnjacima sada ne preostaje ništa drugo, nego da se služe jezikom kojim su se služili njihovi praroditelji ili da bezuspješno kroz krađe i krivotvorenja pokušavaju nemoguće.

Prema njegovim riječima, u nasrtaju na srpsku pisanu baštinu u BiH našli su se na udaru i oni pisani spomenici koji predstavljaju baštinu Srpske pravoslavne crkve /SPC/ - jevanđelja.

"Ne znam koliko se to u našoj crkvi zna, ali mislim da bi ona morala biti glasnija u zaštiti tih spomenika i celokupne srpske pisane i kulturne baštine. Svuda tamo gde se govori o zaštiti našeg kulturnog blaga mora se čuti i glas Srpske pravoslavne crkve", istakao je on.

Govoreći o bošnjačkom svojatanju Povelje Kulina bana, Tanasić je ponovio da je to prvi sačuvani cjelovit pisani dokument na srpskom narodnom jeziku sa štokavskom normom, te da stručnjaci za istoriju srpskog jezika kažu da je u pitanju čist srpski jezik, odnosno starosrpski jezik.

"To je dokumenat koji je bosanski ban Kulin uputio dubrovačkom knezu Krvašu /Gervasiju/ pre 830 godina. Povelja je napisana na srpskom i latinskom jeziku", podsjetio je Tanasić.

Prema njegovim riječima, tvrdnje o nekom "bosanskom jeziku" Kulinove povelje, mogu se objasniti samo kao fantastika ili, još tačnije, kao bezočno falsifikovanje i krađa tuđe, ovde srpske, kulturne baštine.

"Zamislite da danas Turci svojataju dela starih grčkih filozofa koji su stvarali na maloazijskoj teritoriji, pa delo svete braće Ćirila i Metodija, ili Egipćani grčku kulturnu baštinu iz Aleksandrije. Pa to bi bio svetski skandal", rekao je Tanasić.

Na pitanje zašto se datum 29. avgust, uzima kao datum "bosanskog jezika", Tanasić je rekao da oni koji svojataju ovu povelju ne znaju ni da pročitaju valjano ono što piše, jer su zaboravili kalendar prema kome je povelja datovana.

"Istina, piše da je povelja napisana 29. avgusta, ali piše i da je to bilo na Usekovanje glave Jovana Krstitelja. Kad se otvori Kalendar Srpske pravoslavne crkve, vidi se da je taj sveti dan - tačno je 29. avgusta po julijanskom kalendaru, ali po novom - 11. septembra. Ali kad može tolika krađa, može i takvo neznanje. I to govori koliko su svoji na svome", dodao je on.

Tanasić je ocijenio da se kontinuitet današnje bošnjačke politike, "bosanskog jezika" i BiH kakvu ova politika pokušava da nametne, može uspostaviti jedino sa propalom politikom Austrougarske i njenim pokušajem da u toj okupiranoj srpskoj zemlji stvori posebnu, bosansku naciju s posebnim bosanskim jezikom.

"Može se uspostaviti jedino na ovome na čemu se to i čini - na falsifikatima i krađama", rekao je Tanasić.

On je dodao da "bosančica", koju Bošnjaci pominju kao preteču "bosanskog jezika", predstavlja tip pisma koje se koristilo na nemanjićkom dvoru, a prenio ga je u Bosnu oko dva vijeka kasnije od nastanka Kulinove povelje Tvrtko Kotromanić, krunisan za srpskog kralja u manastiru Mileševa.

"Srednjovekovna Bosna, prema svemu što je nauka dosad našla, nesporno je zemlja srpskog naroda i srpskog jezika. Videli smo, takva je bila i kao država. E, da bi dobile to svoje `utemeljenje`, ovdašnje mlade nacije žele da otkinu od identiteta istorijskog naroda, upravo od srpskog naroda", rekao je Tanasić.