Trebinjac Njego Samardžić u Dučićevoj ulici u Trebinju prodaje najneobičnije stvari, vojne suvenire, značke, stare novčanice, papirne i kovanice, poštanske markice, gramofonske ploče, ordenje, zvona, potkovice, stripove...

"Godinama sam sve ovo sakupljao, pa onda mijenjao, pa i sada sakupljam, mijenjam i prodajem. A imam svega, kao što kažu, od igle do lokomotive, samo što ne prodajem ni igle ni lokomotive", priča Njego, uz objašnjenje da svega proda pomalo, od ratnih novčanica s velikim brojem nula, do starog oredenja, stripova, ploča.

Ovim poslom je počeo da se bavi prije desetak godina, kada je na tavanu našao staru epoletu i prodao je preko interneta istog dana, da bi se sljedećeg dana ponovo popeo na tavan i krenuo pronalaziti nove zanimljivosti, pa je došao na ideju da prodaju pokrene i preko mini-štanda.

Kaže da, pored novčanica, stranci, naročito Rusi, vole značke i ordenje, pa veliki broj njih kupuje petokrake i simbole komunizma, dok Nijemci i Austrijanci, pored svojih starih valuta, a i njih ima na prodaju, vole da kupuju vatrogasne značke.

Na svom mini-štandu prodaje i one drangulije koje su njegovi prijatelji i poznanici htjeli baciti, pa su to njemu poklonili i on sada time trguje, a nekada ima na prodaju i po cijelu biblioteku klasika ruske i jugoslovenske književnosti te singl i LP ploča koje kupuje i mlađi, svijet koji nema gramofone.

"Nećete vjerovati koliko njih se oduševi kada kod mene pronađe neku staru ploču, pa je kupi i naknadno mi objasni da će preko interneta naručiti gramofon, jer ga nema", objašnjava Njego.

Kaže da sve ima svoju cijenu, a da njegove stvari nisu skupe, tako da nekadašnji jugoslovenski dinari, bez obzira na to koja je novčanica u pitanju, koštaju po marku, dok su oni iz Kraljevine Jugoslavije skuplji, a turisti najviše vole one s likom Josipa Broza Tita.

"Turistički vodiči, koji s Crnogorskog primorja dovode turiste na jednodnevni izlet u Trebinje, dovedu turiste i na moj štand, jer se ovakve stvari, a naročito stare novčanice, prodaju i na njihovoj obali, ali su tamo daleko skuplje, pa s njima dobro pazarim", priča dalje Njego.

Nekada mu dolaze i kolekcionari stripova, značaka, starog novca. Oni namjenski kupuju ono što im u njihovim sakupljačkim kolekcijama nedostaje.

I on sam se ponaša kao kolekcionar, jer neke stvari koje ne idu na njegovom štandu mijenja sa drugim ljudima koji se bave sličnim poslovima širom bivše Jugoslavije, a nerijetko se dešava da kolekcionari, naročito oni koji su ljubitelji starih izdanja knjiga, potegnu iz Srbije ili Crne Gore da bi kod njega kupili knjigu. Ima ih čak i iz 19. vijeka, dok ove iz 20. vijeka datiraju iz pedesetih ili šezdesetih godina.

U razmjenama sa drugim kolekcionarima je dobijao i rodne listove, radne knjižice i druge dokumente iz 19. i 20. vijeka, a mnogi čak i to kupuju.

Njego kaže da mu je najžalije što je prije dvadesetak godina pobacao oko 300 kutija od cigareta, koje je sakupljao kao dječak.